Božić je najradosniji praznik pravoslavne tradicije, bogat običajima i vjerovanjima koji odražavaju duboku vjersku i kulturnu baštinu. A kako je to nekada bilo u potkozarskom kraju, pamti Milorad Latinović, etnolog amater. On ističe značaj očuvanja tradicije koja povezuje lјude sa vjerom, korijenima i identitetom.
“Božićni post, koji prethodi najradosnijem hrišćanskom prazniku, od izuzetne je važnosti, kako fizički, tako i duhovno. Dva dana pred Božić slavi se Tucindan, kada se tuče pečenica i počinju pripreme za praznik. Sjećam se iz djetinjstva, kada je bilo posebno uzbudlјivo. Taj dan je bio pun veselјa, iako su na trpezi bila samo posna jela, pripremlјena na vodi ili ulјu”, rekao je Latinović
Badnji dan, poslјednji dan posta, predstavlјa duhovnu pripremu za Božić. Prema tradiciji, na ovaj dan siječe se badnjak, koji ukućani stavlјaju na vatru, čime simbolično označavaju dolazak Božića i ulazak u mir i zajedništvo porodice.
“Badnji dan se nekada obilјežavao odlaskom u šumu i sječenjem badnjaka. Velika je razlika između tadašnjeg i današnjeg načina proslave. Danas sam ogorčen skrnavlјenjem običaja i ponašanjem onih koji bi trebali čuvati tradiciju. Galama, sječenje hrastića i opšti metež nisu pripadali ovom prazniku. Naši stari su poštovali prirodu, a badnjak se često donosio s cerića, dok je hrast smatran svetinjom. Badnjak se palio uz stihove ‘Koliko varnica, toliko sreće u ovoj kući…’. Današnji način proslave smatram neprikladnim i neusklađenim sa hrišćanskim vrijednostima. Takvo ponašanje, uz alkohol i galamu, nije u duhu pravoslavnih običaja”, pojasnio je Latinović.
Molitva koja se služi u ponoć kao doček Hristovog rođenja, sastavni je dio tradicije Srba širom svijeta, uklјučujući i potkozarski kraj. Nakon molitve, domaćice su se vraćale kući i pripremale božićni ručak, kako bi se porodica okupila oko trpeze i zajedno proslavila dolazak Božijeg sina na svijet.
“Majke i bake su pripremale ručak na božićno jutro. Po povratku iz crkve, nakon ponoćne molitve, lagano se ložila vatra i počinjalo spremanje jela na šporetu – piletina, pita, cicvara i druga jela, kako bi čelјad mogla na vrijeme da ruča. Najzanimlјiviji dio božićne trpeze bila je pogača s paricom. Vjerovalo se da će onaj ko pronađe paricu, imati napredak i sreću tokom cijele godine”, dodao je Latinović.
Prisjećajući se božićnih običaja iz djetinjstva, on posebno ističe tradicionalno bacanje žita na bunaru, koje je, zajedno s pijukanjem na Badnji dan i traženjem novčića u česnici, bilo izvor prave radosti za djecu.
“Posebno pamtim običaj odlaska na bunar, gdje smo kao djeca bacali žito za rod i dobru godinu. Bilo je važno otići prije drugih i taj običaj obavlјali smo ujutro pred Božić, a nosio je posebnu lјepotu i smirenost. Takođe smo se radovali nalaženju parice u česnici. Generacije starije od moje pamte vremena kada to nije bio novčić već su stavlјali sitnije voćke, vunu, grah, žito ili komadić sira. Stavlјanje novčića noviji je običaj koji je nekako prirodno došao, dok mi se sječenje česnice nožem i zalivanje vinom kruha koji je okrenut naopako nimalo ne dopada. Naši stari nisu nikada okretali kruh naopako, niti su česnicu rezali nožem”, objašnjava Latinović.
Pozdrav “Hristos se rodi”, uz odgovor “Vaistinu se rodi”, dio je običajnog naslijeđa, kao i mnogi drugi običaji i vjerovanja kod Srba na ovaj najradosniji praznik.
“Jedno od vjerovanja je ‘čitanje’ iz lopatice od plećke pečenice na Božićni dan, kako bi se znalo hoće li godina biti napredna ili ne. U našem kraju postoji vjerovanje, ako prilikom lomlјenja česnice otpadne komad kruha na sto, da je to loš znak i da će jedan od članova porodice te godine umrijeti. Interesantna je i molitva koja se izgovarala kada cicvaru iznose na sto: ‘Jedna ptica, jedna žlica, glava u šumu, rep u njivu’, kako bi bilo hrane i kako ptice ne bi jele usjeve. U suštini, praznovalo se sa mjerom i skromno, jer i to je dio naslijeđa našeg naroda”, kaže Latinović.
Da je klјučno prenositi običaje i tradiciju na mlađe generacije, potvrđuje činjenica da je čovjek pametan onoliko koliko zna o svom porijeklu i tradiciji, smatra naš sagovornik.
„Vjerujem da bismo trebali više raditi s mladima, pokazujući im ličnim primjerom šta Božić zaista znači. Brinem se da su pojedinci, koji nisu dovolјno upućeni u duhovnu suštinu, sebi dali pravo da narušavaju našu kulturu i običaje, mijenjajući njihova značenja i imena – od običaja i pjesama, do samih praznika poput Božića i slava. To smatram mnogo opasnijim od bilo kakvog neprijatelјa koji nam dolazi spolјa“, upozorava Latinović.
Renata Š. Novaković