Većina ne zna da se 13. novembar obilježava kao Svjetski dan ljubaznosti. Iako kažu da lijepa riječ ne košta ništa, ona je u savremenom društvu sve rjeđa. Građani se slažu da na popravni iz ljubaznosti treba poslati mnoge.
“Danas ljudi nisu ljubazni kao što su nekad bile stare garde, kako ja to volim reći. Omladina je dosta bahata, a ko ih odgaja, to ne znam. Poraditi na sebi svakako je poželjno, ali s obzirom na izazove svakodnevice, ni to nije jednostavno”, ističe jedan stariji sugrađanin.
Ljubaznost je stub međuljudskih odnosa i od nje zavisi kako će se odvijati cjelokupna komunikacija, ističe psiholog Maja Savanović Zorić.
“Čini mi se da ljubaznost ima nekakvu lančanu reakciju u smislu – ako ja budem ljubazna prema vama, onda ćete i vi osjetiti potrebu da budete ljubazni prema nekom drugom, s kim kasnije ulazite u konverzaciju. To nam daje višestruku korist”, navodi ona.
Maja Savanović Zorić ukazuje i na vezu između ljubaznosti i mentalnog zdravlja.
“Kada smo ljubazni prema nekome, dešavaju se određeni hemijski procesi u mozgu i automatski se smanjuje stres. Povećava se lučenje hormona zadovoljstva i osim što ćemo nekome uljepšati dan toplom riječju ili lijepom gestom, i mi ćemo se osjećati odmah ljepše i bolje. Biće nam dan ispunjeniji i bićemo zahvalniji”, ističe naša sagovornica.
Svjetski dan ljubaznosti obilježava se od 1998. godine, kada je održana konferencija o ljubaznosti te na inicijativu Svjetskog pokreta ljubaznosti potpisana deklaracija, s ciljem naglašavanja pozitivne i ljekovite moći ljubaznosti, tolerancije i prihvatanje različitosti. Na kraju, podsjetimo na riječi književnika Marka Tvena: “Ljubaznost je jezik koji gluhi mogu čuti, a slijepi vidjeti.”
D. Sovilj/foto KV i Shutterstock