U Moto klubu “Otpisani” odlučili su da i ove godine organizuju vaskršnju tucijadu za štićenike Doma za lica sa invalidietom. Štićenici su se obradovali, kako kažu, svojim drugarima, a i TV ekipama koje su ih snimale. “Mnogo znači što ste došli jer bez vas ne bi ni bilo ovoga. Meni je drago što ste vi ovdje, a i što su naši radnici ovdje i direktor”, kaže štićenik Petar Akrap.
U Moto klubu “Otpisani” ističu da im je najveća vaskršnja nagrada bio aplauz štićenika Doma kada su dolazili. “Ovo je već drugi put da u toku našeg postojanja dolazimo u Dom da podijelimo jaja i da napravimo turnir sa štićenicima. Vaskrs je najradosniji pravoslavni praznik, a da bi doprinijeli toj radosti mi smo se odlučili da posjetimo Dom u Čirkin Polju i da organizujemo jednu malu tucijadu sa štićenicima. Njihovi predstavnici su pobijedili i lijepo je bilo gledati tu radost”, istakao je Slavko Vrućinić, predsjednik Kluba.
Na veliki hrišćanski praznik uz štićenike su bili i radnici Doma za lica sa invaliditetom. I oni su zahvalni bajkerima na posjeti i poklonima. “Ovom prilikom moram da se zahvalim našim prijateljima iz Moto kluba “Otpisani” koji su izdvojii svoje vrijeme da dođu da zajedno sa nama proslave naš najveći hrišćanski praznik Vaskrs, da daruju svoje vrijeme, da daruju svoju dobrotu i pažnju i da štićenici vide da nisu sami, da pored naših radnika koji svakodnevno brinu o njima, i ljudi iz lokalne zajednice takođe misle na njih”, rekao je Nioola Vujasinović, direktor Doma.
Pored vaskršnjih jaja i paretaka, bajkeri su štićenicima Doma za lica sa invaliditetom poklonili i majice sa natpisom Kluba.


Zoran Sovilj

Pjevač Mišo Banjac nakon dvije decenije na sceni započeo solo karijeru DOBRA PJESMA I  PODRŠKA PUBLIKE KLJUČNI ZA USPJEH

Mišo Banjac, Prijedorčanin koji živi i radi u Minhenu/Nјemačka, nakon dvije decenije uspješnog rada u muzici, sada se odlučio za samostalnu pjevačku karijeru. Već sa debitantskim singlom “Bilo je za pamćenje” na pravi način je započeo solo karijeru. Imao je sreću da na startu sarađuje sa vrhunskim profesionalcima i istaknutim muzičkim imenima: Aleksandrom Sofronijevićem, Dragišom Bašom i Anom Bekuta, koja je na njegovom debitantskom singlu otpjevala prateće vokale.

Za Mišu Banjca kažu da je, zbog specifične boje glasa, pravi naslјednik Halida Bešlića i Harisa Džinovića. To što ga porede sa legendama narodne muzike, prija mu i daje vjetar u leđa, pogotov sada kada se odlučio za samostalnu pjevačku karijeru. Na tom putu najviše mu je pomogao  čuveni harmonikaš Aleksandar Sofronijević sa kojim, inače, mnogi pjevači priželјkuju saradnju.

“Kada sarađujete sa veličinom poput Sofre, onda je uspjeh zagarantovan. Saradnja s njim i njegovim timom bila je slučajna. Poznajemo se dugo godina. Dragiša Baša, koji je pisao tekst i muziku za moje tri pjesme, predložio je da pjesme snimamo u Beogradu, tačnije u studiju ‘AS Studioton’ vlasnika  Aleksandra Sofronijevića. Tako je počela naša saradnja”, kaže Banjac.

Nјegove pjesme „Bilo je za pamćenje“,„Drugovi i kumovi“, „Voli me do boli“ odlično su prošle  kod publike.

“Prva pjesma ‘Bilo je za pamćenje’ označila je početak nečeg novog i veoma značajnog u poslu kojim se uspješno bavim već godinama. To je pjesma koja nosi moju emociju, energiju i autentičnost. Ali to je bio samo početak. Krajem jula ove godine, svjetlo dana ugledala je i pjesma ‘Drugovi i kumovi’. To je šalјiva i vrckasta pjesma, koju takođe potpisuju Baša i Sofronijević. Nedavno je izašla i treća pjesma pod nazivom ‘Voli me do boli’ koja već ima veliki broj pregleda kako na Jutjub kanalu “As Studiotona” tako i na raznim društvenim mrežama. Do kraja godine planiramo da uradimo još jednu  pjesmu i već pravimo planove za druge projekte. Jedva čekam da čujem  reakcije publike za pjesmu ‘Voli me do boli’. Siguran sam da će je prihvatiti s istim oduševlјenjem i lјubavlјu kao što su prihvatili prethodne dvije pjesme”, priča Mišo.

Dodaje da tim koji pobjeđuje ne treba mijenjati. Drago mu je što je došlo do saradnje sa čovjekom poput Sofronijevića koji je prije svega izuzetan čovjek, veliki profesionalac, koji već dugi niz godina svira na koncertima s najvećim zvijezdama Balkana.

Mišo se muzikom bavi od svoje šeste godine.

“Prvo sam počeo da sviram klavijature. Onda sam pohađao Muzičku školu ‘Savo Balaban’. Muzičku karijeru nastavio sam kao srednjoškolac i svirao sa mojim dragim kolegom muzičarem Aleksandrom Stuparom. Prethodno sam bio član orkestra SKUD-a ‘Dr Mladen Stojanović’. Nakon toga krećem raditi sa mnogim bendovima kao pjevač u LP bendu, po nagovoru mojih prijatelјa, Želјka Šormaza koji je svirao klavijature i Rajka Balabana, profesora iz prijedorske muzičke škole, koji je svirao bubnjeve u istom bendu. U tom periodu velika podrška mi je bila i moja prijatelјica i izuzetna pjevačica Mirjana Boltić”, dodaj on.

Jedan je od osnivača veoma popularnog prijedorskog “Džet set benda” za kojeg ga, kako nam je rekao, vežu najlјepše uspomene.

“Veoma sam ponosan na godine provedene u ovom bendu, a pjesme smo radili za čuvenu  produkciju ‘DM Sat’. Iz perioda najveće popularnosti ovog prijedorskog benda izdvojile su se pjesme koje su i danas veoma slušane, poput ‘Hilјadu dušmana’, ‘Osmijeh anđela’ i ‘Čarobnjak’. Sve ove pjesme napisao je čuveni tekstopisac Amil Lojo. Bila je to divna ekipa mladih lјudi poput Maje Hrnjak i Darija Umićevića koje je prvenstveno godinama na okupu u bendu držala lјubav prema narodnoj muzici”, ispričao je Mišo.

On nije jedini muzičar u porodici. Nјegov brat Marko je klarinetista i  dugogodišnji član Narodnog orkestra RTS-a, kojim rukovodi Vlada Panović, a svirao je i u “Lord of the Ring Orchestra”. Član je beogradskog Omladinskog narodnog orkestra kojim rukovodi Slavko Mitrović Cale. Mišo ističe da je ponosan na brata Marka koji je, za razliku od njega, uspješnu karijeru napravio svirajući klasičnu muziku. Mišo se iz Prijedora, prije sedam godina, preselio u Minhen, gdje i danas živi i radi.

“Od 2017. godine sam u Minhenu sa porodicom. Pauzu sam napravio u vrijeme korone, kao i mnogi muzičari i umjetnici u periodu pandemije. Neke moje kolege su se prestale baviti muzikom, a ja sam odlučio da se vratim na velika vrata i tako sam počeo solo karijeru. Kada sam došao u Minhen, nije bilo lako. Drugačije okruženje, drugačiji mentalitet, sve drugačije od rodnog grada. Prijedor u mom srcu uvijek ima posebno mjesto. U Prijedoru se lakše diše. Dolazim dva puta mjesečno, jer ipak su tu lјudi koje volim, moji prijatelјi i rodbina. Nedostajala mi je pjesma, nastupi i energija koju dobijate od publike. Velika podrška na ovom solo putu mi je bila porodica, a onda i Aca Sofronijević. Saradnja sa njegovom ekipom muzičara i sa kompozitorom Dragišom Bašom je ostvarenje mojih snova”, navodi on.

Mladim pjevačima, kako kaže, sve je teže napraviti uspješnu karijeru.

“Ja se bavim ovim ovim poslom preko 20 godina i opet za sebe kažema da sam na sceni pionir. Opuštanja nema, radim mnogo jer telenat u ovom našem poslu nije sam po sebi dovolјan. Danas je jako teško znati šta je uopšte na  estradi recept za uspjeh. Ako neko od starijih kolega ima savjet, rado ću poslušati. Mnogo je kvalitetnih pjevača sa dobrim pjesmama i svi zaslužuju da nađu svoje mjesto na estradi, ali da je teško, teško je. Po mom skromnom mišlјenju, mislim da je klјuč za uspjeh prvo telenat, a onda i sreća, pod uslovom da imaš dobre pjesme koje će publika volјeti. Bitno je i s kim sarađujete. Ja sam imao sreće da sarađujem sa najbolјima. Za sada kockice su se posložile. U svemu što sam do sada radio, kada je muzika u pitanju, vodio sam se srcem i emocijama”, kaže Mišo.

Ističe da je otvoren i za druge muzičke žanrove, ali da ostaje vjeran stilu po kojem je dugi niz godina prepoznatlјiv.
“Opredijelio sam se za nekakav miks starog i novog stila, i drago mi je što se vraća stari narodnjački stil. Pjesma ‘Bilo je za pamćenje’ nije sezonska, ona ostaje da se dugo sluša i pjeva”, pojasnio je Mišo.

Svaki vikend radi i nastupa, kako u regionu i dijaspori, tako i u BiH. Trenutno nema stalni bend i sa zadovolјstvom radi sa svima. Pitali smo ga i s kim bi volio snimiti duetsku pjesmu.

“Da budem iskren, o duetu nisam nikad razmišlјao. Problem je naći dobru duetsku pjesmu, tako da od dueta za sada nema ništa. Jedino želim da se ovom prilikom zahvalim sjajnoj Ani Bekuta, koja je na mom debitantskom singlu pjevala prateće vokale. Zbog toga sam joj neizmjerno zahvalan.”

Otkrio nam je i da ima mnogo planova, već od Nove godine.

“Radna je godina, sve je popunjeno. Najkasnije u januaru, a možda i prije Nove godine, trebala bi izaći još jedna pjesma. Album je takođe bio opcija, ali mislim da je za sada to još uvijek prerano. Svaka pjesma do sada je dobila svoje vrijeme da se izbori kod publike što i jeste, po meni, prava opcija. Novu godinu pjevam u Minhenu, a za Dan žena pjevam u mom Prijedoru”, završava Banjac.

T. Mandić

Exit mobile version