„Moramo mijenjati svijest o tome da postoje manje i više vrijedna zanimanja. Ne postoje manje vrijedna zanimanja, postoje samo različiti putevi do profesionalnog uspjeha“, istakla je u intervjuu za „Kozarski vjesnik“ Dražena Mršić.
Šta trenutno vidite kao najveći problem sa kojim se suočavaju srednje škole?
– Smatram da su najveći izazovi sa kojima se danas suočavaju srednje škole negativni demografski trendovi, smanjenje broja učenika, kao i potreba za kontinuiranim unapređenjem obrazovnog sistema u skladu sa savremenim društvenim i ekonomskim kretanjima. Smanjenje broja učenika direktno se odražava na organizaciju nastave, formiranje odjelјenja, očuvanje postojećih obrazovnih profila, ali i na pitanje tehnološkog viška nastavnog kadra. To su izazovi sa kojima se direktori srednjih škola neposredno suočavaju i koji zahtijevaju sistemska i dugoročna rješenja. Međutim, srednje škole nisu pasivni posmatrači promjena u društvu. Naprotiv, škole kontinuirano unapređuju uslove rada, opremaju kabinete praktične nastave, sarađuju sa poslodavcima i aktivno učestvuju u kreiranju upisne politike. Smatram da je veoma važno da obrazovne reforme budu pažlјivo planirane, stručno utemelјene i dugoročno održive. Česte promjene obrazovnih profila, nastavnih planova i programa ne znače nužno i kvalitetnije obrazovanje. Posebno je važno da se glas škola i direktora čuje prilikom donošenja odluka koje se neposredno odnose na organizaciju i kvalitet obrazovanja. Naš cilј nije samo da učenici završe srednju školu, već da iz nje izađu kao obrazovani, odgovorni i kompetentni mladi lјudi, spremni za nastavak školovanja, zaposlenje i životne izazove.
Koliko su srednje škole usklađene sa potrebama tržišta rada i privrede?
– Srednje škole su u značajnoj mjeri usmjerene na potrebe tržišta rada i u javnosti se ponekad nedovolјno govori o svemu što škole već rade u tom pravcu. Naše škole raspolažu opremlјenim kabinetima za izvođenje praktične nastave, kontinuirano ulažu u unapređenje materijalno-tehničkih uslova i nastoje da učenicima, pored teorijskih znanja, obezbijede sticanje konkretnih praktičnih vještina.
Takođe, ostvarujemo saradnju sa poslodavcima kod kojih učenici imaju priliku da praktičnu nastavu realizuju u stvarnom radnom okruženju, upoznaju se sa savremenim tehnologijama, organizacijom rada i zahtjevima određenih zanimanja. Želim posebno da naglasim da srednje škole aktivno učestvuju u kreiranju upisne politike. Kroz prijedloge planova upisa, analizu interesovanja učenika, raspoloživih kapaciteta i potreba lokalne privrede nastojimo da pronađemo ravnotežu između obrazovnih potreba
mladih i zahtjeva tržišta rada. Međutim, važno je napraviti razliku između obrazovanja i trenutnih potreba poslodavaca. Srednja škola nije institucija čiji je jedini zadatak da obezbjeđuje radnu snagu za trenutne
potrebe tržišta. Nјena uloga je mnogo šira – da obrazuje, vaspitava i osposoblјava mlade lјude za profesionalni, ali i lični i društveni razvoj. Tržište rada je dinamično i njegove potrebe se ponekad mijenjaju iz godine u godinu, dok obrazovni sistem mora počivati na kontinuitetu, kvalitetu i dugoročnom planiranju. Zbog toga je potrebno razvijati različite modele saradnje između obrazovanja i privrede, ali bez očekivanja da se cjelokupan sistem srednjeg obrazovanja prilagođava svakoj kratkoročnoj promjeni na tržištu rada.
Često se govori o deficitarnim zanimanjima. Da li škole zaista mogu dovolјno brzo da odgovore na potrebe poslodavaca i mijenjaju obrazovne profile?
– Ovdje bih, prije svega, istakla jedno veoma važno pitanje: da li srednje škole uopšte treba da mijenjaju obrazovne profile istom brzinom kojom se mijenjaju potrebe tržišta rada? Moj stav je da ne treba, niti je to dugoročno održiv model funkcionisanja obrazovnog sistema.
Srednje obrazovanje je ozbilјan i složen sistem koji zahtijeva strateško planiranje, stabilnost i kontinuitet. Svaka promjena obrazovnog profila podrazumijeva odgovarajuće nastavne planove i programe, stručan nastavni kadar, materijalno-tehničke uslove i određeni vremenski period za realizaciju. Ne možemo očekivati da škola danas uvede jedno zanimanje zato što je trenutno deficitarno, a da ga za dvije ili tri godine ukida, jer su se potrebe poslodavaca promijenile. Takav pristup ne bi bio dobar ni za učenike, ni za nastavnike, ni za sam obrazovni sistem. Posebno treba imati u vidu da učenici koji upisuju četvorogodišnje obrazovanje tek nakon
četiri godine izlaze na tržište rada. Postavlјa se pitanje da li će zanimanje koje je danas deficitarno biti jednako traženo i u trenutku kada ti učenici završe školovanje. Zato upisna politika mora biti zasnovana na dugoročnim procjenama potreba privrede, a ne isklјučivo na trenutnim zahtjevima tržišta rada. Rješenje za brze promjene potreba tržišta rada vidim u razvijanju i jačanju sistema prekvalifikacija, dokvalifikacija i stručnog osposoblјavanja. Upravo kroz ove oblike obrazovanja, moguće je znatno brže odgovoriti na potrebe poslodavaca, osposobiti radnike za nova zanimanja ili im omogućiti sticanje dodatnih kompetencija. Srednje škole, koje već raspolažu stručnim nastavnim kadrom, opremlјenim kabinetima i iskustvom u obrazovanju za različita zanimanja, mogu imati značajnu ulogu i u realizaciji ovakvih programa, u skladu sa propisanim uslovima. Na taj način bismo dobili dva sistema koji se međusobno dopunjuju, stabilan sistem redovnog srednjeg obrazovanja, koji dugoročno obrazuje mlade i fleksibilan sistem obrazovanja odraslih, koji može brže odgovoriti na promjenlјive potrebe tržišta rada. Smatram da je upravo to pravac u kojem treba razmišlјati kada govorimo o dalјem razvoju
srednjeg stručnog obrazovanja.
Koliko je danas mladima teško objasniti da izbor srednje škole ne treba da bude samo pitanje toga šta žele da upišu, već i kakve će mogućnosti imati nakon školovanja?
– Izbor srednje škole jedna je od prvih važnih životnih odluka koju mladi donose i potpuno je razumlјivo da se u tom uzrastu prvenstveno vode svojim interesovanjima, želјama, ali često i izborom svojih vršnjaka. Međutim, naš zadatak je da im pomognemo da tu odluku donesu na osnovu što više kvalitetnih informacija. Važno je da učenici znaju šta im određeno zanimanje pruža, kakve su mogućnosti zaposlenja, nastavka školovanja i profesionalnog napredovanja. U tom procesu izuzetno važnu ulogu imaju roditelјi, nastavnici, stručne službe škola, ali i poslodavci. Posebno bih naglasila značaj profesionalne orijentacije, koju bi trebalo kontinuirano razvijati još tokom osnovnog obrazovanja. Ipak, ne smijemo zanemariti ni lična interesovanja i sposobnosti učenika. Nije dobro da mlada osoba upiše zanimanje isklјučivo zato što je trenutno traženo, ukoliko za njega nema nikakvu sklonost. Takođe, važno je da mladima predstavimo sve mogućnosti koje im određena škola pruža. Srednje stručno obrazovanje ne mora značiti isklјučivo zaposlenje nakon završetka škole. Ono može biti i odlična osnova za nastavak obrazovanja, profesionalno usavršavanje i preduzetništvo. Najbolјi izbor je onaj u kojem se susreću interesovanja i sposobnosti učenika sa realnim mogućnostima koje mu određeno zanimanje pruža. Naš zadatak nije da odlučujemo umjesto mladih, već da im pomognemo da donesu informisanu i odgovornu odluku.
Kada govorimo o odlasku mladih, koliko srednja škola može uticati na to da učenici svoju budućnost vide u svom gradu i Republici Srpskoj?
– Odlazak mladih predstavlјa jedno od najvažnijih društvenih pitanja i svakako je izazov koji prevazilazi okvire obrazovnog sistema.
Ipak, srednje škole mogu imati veoma značajnu ulogu u stvaranju osjećaja pripadnosti lokalnoj zajednici i razvijanju svijesti o mogućnostima koje mladi imaju u svom gradu i Republici Srpskoj. Kroz obrazovanje, praktičnu nastavu, saradnju sa privrednicima i različite školske aktivnosti možemo učenicima pokazati da i ovdje postoje mogućnosti za profesionalni razvoj, zaposlenje i ostvarivanje ličnih cilјeva.
Posebno je važno povezivati učenike sa uspješnim privrednicima, preduzetnicima i nekadašnjim učenicima naših škola koji su svoju profesionalnu karijeru izgradili upravo u našoj sredini.
Međutim, moramo biti realni. Mladi neće ostajati samo zato što im govorimo da treba da ostanu. Potrebno je stvoriti konkretne uslove – mogućnost zaposlenja, adekvatna primanja, profesionalno napredovanje i kvalitetan život. Zato vjerujem da obrazovanje, privreda i institucije moraju djelovati zajedno. Škola može mladom čovjeku pružiti znanje, vještine, samopouzdanje i osjećaj pripadnosti, ali je odgovornost cjelokupnog društva da mu obezbijedi perspektivu. Naš cilј ne treba da bude da mlade ubjeđujemo da ostanu, nego da nastavimo stvarati uslove zbog
kojih će sami poželјeti da svoju budućnost grade ovdje. Smatram da je to jedna od najvažnijih poruka koju kao društvo treba da pošalјemo mladim
generacijama.
Koliko se promijenila Ugostitelјsko-ekonomska škola Prijedor, na čijem ste čelu, u odnosu na period kada ste počeli da radite u prosvjeti? Da li učenici danas više razmišlјaju o tome da odmah nakon srednje škole pronađu posao ili je dominantna želјa da nastave školovanje?
– Ugostitelјsko-ekonomska škola Prijedor prošla je kroz značajne promjene, kako u pogledu obrazovnih profila, tako i u načinu organizacije nastave i pristupu učenicima. Obrazovanje se danas odvija u potpuno drugačijim okolnostima nego prije desetak ili petnaest godina. Razvoj tehnologije, digitalizacija, promjene na tržištu rada i drugačija očekivanja mladih zahtijevaju da se i škole kontinuirano razvijaju. Naša škola danas obrazuje učenike za različita zanimanja iz oblasti ekonomije, prava, ugostitelјstva i turizma, nastojeći da odgovori na interesovanja učenika i potrebe savremenog tržišta rada. Posebno smo usmjereni na unapređenje praktične nastave, opremanje školskih kabineta, saradnju sa poslodavcima i stvaranje bolјih uslova za obrazovanje učenika. Smatram da je izuzetno važno da učenici već tokom školovanja imaju priliku da stečena teorijska znanja primjenjuju u praksi, jer se na taj način najbolјe pripremaju za budući profesionalni život. Kada govorimo o planovima učenika nakon završetka srednje škole, rekla bih da postoje obje tendencije. Učenici četvorogodišnjih zanimanja često su zainteresovani za nastavak školovanja, dok učenici trogodišnjih zanimanja uglavnom imaju mogućnost bržeg uklјučivanja na tržište rada. Ipak, primjećujemo da mladi sve više razmišlјaju o praktičnoj vrijednosti stečenog obrazovanja i mogućnostima zaposlenja. Današnje generacije imaju drugačija očekivanja, više informacija i veći izbor mogućnosti, što i pred škole postavlјa dodatne zahtjeve. Smatram da je upravo to prednost naše škole – učenicima pružamo mogućnost da nakon završetka školovanja biraju da li će nastaviti obrazovanje, zaposliti se ili razvijati vlastiti posao. Naš zadatak je da ih za svaku od tih mogućnosti što kvalitetnije pripremimo.
Koliko je teško motivisati mlade da se obrazuju za zanimanja poput kuvara, konobara, trgovca ili ekonomskog tehničara, kada znamo da su ta zanimanja veoma potrebna?
– Motivisati mlade da se opredijele za određena zanimanja danas predstavlјa izazov, posebno kada govorimo o zanimanjima koja su tradicionalno bila manje popularna, iako za njima postoji potreba na tržištu rada. Smatram da je jedan od razloga i to što u našem društvu još postoje određene predrasude prema pojedinim zanimanjima, naročito zanatskim i uslužnim. Često se smatra da je četvorogodišnje obrazovanje ili fakultetska diploma jedini put ka uspjehu, što nije tačno. Danas kvalitetan kuvar, konobar ili drugi stručni radnik može imati veoma dobre mogućnosti zaposlenja, profesionalnog usavršavanja, ali i pokretanja vlastitog posla. Posebno je važno da mladima pokažemo da su to zanimanja koja zahtijevaju znanje, kreativnost, odgovornost i kontinuirano usavršavanje. U našoj školi nastojimo da upravo kroz praktičnu nastavu, takmičenja, saradnju sa ugostitelјskim objektima i promociju učeničkih postignuća pokažemo koliko su ova zanimanja vrijedna i perspektivna. Organizacija međunarodnog takmičenja “GATUS” bila je odličan primjer kako se zanimanja iz oblasti ugostitelјstva mogu predstaviti na savremen i atraktivan način. Kada učenici vide svoje vršnjake kako uspješno pripremaju zahtjevna jela, demonstriraju profesionalne vještine i ostvaruju zapažene rezultate na takmičenjima, tada i sami počinju drugačije posmatrati ta zanimanja. Međutim, odgovornost nije samo na školama. Važno je da i poslodavci prepoznaju značaj mladih radnika, obezbijede kvalitetne uslove za praktičnu nastavu i ponude perspektivu za zaposlenje i napredovanje. Takođe, moramo biti svjesni da interesovanje učenika za određeno zanimanje ne zavisi isklјučivo od njegove deficitarnosti. Mladi i njihovi roditelјi razmišlјaju i o uslovima rada, visini primanja, mogućnostima napredovanja i društvenom vrednovanju određene profesije. Zbog toga je važno da svi zajedno radimo na promociji stručnog obrazovanja i vraćanju ugleda zanimanjima koja su neophodna za funkcionisanje privrede. Moramo mijenjati svijest o tome da postoje manje i više vrijedna zanimanja. Ne postoje manje vrijedna zanimanja, postoje samo različiti putevi do profesionalnog uspjeha. Svako zanimanje koje se obavlјa stručno, odgovorno i časno zaslužuje poštovanje.
Završna poruka…
– Kao predsjednik Aktiva direktora srednjih škola regije Prijedor, želim naglasiti da naše škole imaju kvalitetan nastavni kadar, znanje, iskustvo, opremlјene kabinete i spremnost da odgovore na izazove savremenog obrazovanja. Škole aktivno učestvuju u kreiranju upisne politike, sarađuju sa privredom i nastoje da učenicima obezbijede što kvalitetnije uslove za sticanje teorijskih znanja i praktičnih vještina. Međutim, važno je razumjeti da obrazovni sistem ne može i ne treba da prolazi kroz reforme istom brzinom kojom se mijenjaju potrebe tržišta rada. Obrazovanje zahtijeva stabilnost, kontinuitet i dugoročno planiranje, dok se na kratkoročne potrebe privrede može odgovoriti kroz fleksibilnije oblike obrazovanja, kao što su prekvalifikacije, dokvalifikacije i stručno osposoblјavanje. Vjerujem da zajedničkim radom škola, nadležnih institucija, lokalnih zajednica i privrede možemo unaprijediti kvalitet srednjeg obrazovanja i mladim lјudima pružiti znanje, vještine i mogućnosti za sigurniju budućnost. Jer ulaganje u obrazovanje nije trošak, već najvažnija investicija u budućnost Republike Srpske.
Gordana Kaurin