Kada čovjek doživi duboku starost i ostane sam u svom domu i najmanja pomoć može značiti mnogo. To najbolje zna Veselin Prtija /91/ iz Tukova, kojem dolazak gerontodomaćica olakšava svakodnevni život i donosi osjećaj sigurnosti.
“Nemam nikog prečeg od njih dvije. Donesu mi hranu i srede kuću da pristojno mogu da živim. Teže se krećem i drugačije ne mogu”, priča sa suzama u očima Veselin.
Na terenu su dvije gerontodomaćice, Mirsada Kandžić i Sandra Santrač Gvozden, koje svakodnevno obilaze korisnike i u skladu s njihovim potrebama, pružaju podršku kako bi im olakšale svakodnevicu. Pored pomoći u domaćinstvu, korisnicima je obezbijeđen i obrok.
“Obavljamo kućne poslove koje korisnici ne mogu da urade. Unošenje drva, pospremanje kuće, donošenje hrane, kupovina potrepština i lijekova, davanje određene terapije, po potrebi i odvoženje na ljekarski pregled. Na kraju radnog dana osjećamo se ispunjeno upravo zbog toga što znamo da možemo nekom pomoći. Znači im puno naš dolazak i razgovor koji podijelimo sa njima”, priča Mirsada Kandžić.
Upravo na toj ideji zasniva se pomoć i njega u kući, koju je u Prijedoru pokrenuo “DON”, a koja je vremenom kroz saradnju sa Gradom i Centrom za socijalni rad dobila širi značaj u sistemu socijalne zaštite.
“Sa Centrom za socijalni rad imamo veoma pozitivnu i partnersku saradnju. Mnogo je pozitivnih priča iz domova korisnika koje posjećuju gerontodomaćice. Kojima su otvorili vrata i pitali: “Dobro jutro, kako ste?” To korisnicima mnogo znači. Mislim da smo postigli ogroman pomak u ovoj oblasti i pokrenuli pozitivnu priču u Prijedoru”, ističe Murisa Marić, izvršni direktor Udruženja građana “DON”.
Usluga pomoći i njege u kući može biti besplatna za korisnike koji ispunjavaju zakonom propisane uslove, a odluka o tome donosi se na osnovu njihovih prihoda i drugih okolnosti. U Prijedoru je trenutno 10 korisnika pomoći i njege u kući, ističu u Centru za socijalni rad.
“Pravo na pomoć i njegu u kući regulisano je Zakonom o socijalnoj zaštiti i Pravilnikom o ostvarivanju ovog prava. Praktično znači pružanje neposredne pomoći korisniku u njegovom domu kada zbog starosti, bolesti, invaliditeta ili smanjene funkcionalne sposobnosti nije u mogućnosti da samostalno obavlja određene svakodnevne aktivnosti, a nema dovoljno porodične podrške. Konkretan obim usluga prilagođava se potrebama korisnika”, kaže Dejan Panić, socijalni radnik u Centru.
Cilj je da pomoć stigne do onih kojima je najpotrebnija i da starost, uprkos svim izazovima, što duže provedu u svom domu, uz dostojanstvo, sigurnost i osjećaj da nisu sami.
M.Šodić