Na inicijativu Moto-kluba „Otpisani“ iz Prijedora, krajem prošlog mjeseca organizovano je pokloničko putovanje na Kosovo i Metohiju. Grupu su činili bajkeri iz više moto-klubova iz Republike Srpske i Srbije — ukupno osam učesnika. Ideja za ovo putovanje postojala je već neko vrijeme, a realizovana je nakon što su ukinute vize za ulazak na Kosovo.
„Naš klub je organizovao ovo putovanje u saradnji sa Bobanom Radulovićem iz Laktaša, koji mi je vjerni saputnik na mnogim putovanjima. Ovo putovanje nije bilo klasičan bajkerski izlet, već posjeta vjerskim i kulturnim lokalitetima, ali i prilika da se vidi kako Srbi danas žive na Kosovu i Metohiji. Svi znamo da tamo postoji mnogo enklava, gdje su Srbi sa svih strana okruženi albanskim stanovništvom, i željeli smo se u to lično uvjeriti“, kaže Slavko Vrućinić, predsjednik MK „Otpisani“.
Grupa je na Kosovo ušla preko administrativnog prelaza Brnjak, bez poteškoća. Prva stanica bio je Zvečan, gdje su ih dočekali domaćin Saša Dedović iz MK “Gazimestan” i Dragan Kastratović. Tokom tri dana bajkeri su obišli više značajnih manastira: Banjska, Visoki Dečani, Sokolica, Pećka Patrijaršija, Gračanica i manastir Svetih Arhangela kod Prizrena.
„Svaki manastir ima svoju priču — istorijsku i duhovnu. Satima smo se zadržavali, gledali freske, razgovarali s monasima. To su posebna mjesta. Nikada ranije nisam bio na Kosovu, a već sam u zrelim godinama. Ali nisam se pokajao — ni ja, ni ljudi koji su išli sa mnom. Osjetili smo neku smirenost, snagu i mir. Monasi su nas dočekali srdačno i s toplinom, iako ih je u većini manastira samo nekoliko“, rekao je Vrućinić.
Posljednje noći na Kosovu, tokom boravka u manastiru Svetih Arhangela, doživjeli su i jedno neplanirano iskustvo.
„Oko deset sati uveče, jedan od monaha nam je rekao da sutradan očekuju dolazak dva do tri autobusa poklonika, te da zbog toga mora pripremiti obilniji obrok. Zamolio nas je za pomoć u pripremi čorbe. Odmah smo pristali i očistili vreću luka i vreću mrkve, kako bismo mu olakšali posao. Čorbu nismo probali, ali smo sa iskrenom voljom pomogli“, prisjeća se Vrućinić.
Nakon obilaska svetinja, bajkeri su posjetili Osnovnu i srednju školu „Kosovski božur“ za djecu s posebnim potrebama u Sjevernoj Kosovskoj Mitrovici. Tom prilikom uručili su skromne poklone i proveli vrijeme u druženju s djecom i osobljem škole.
„Škola radi po srpskom nastavnom planu i programu, i bili smo rado viđeni gosti u toj obrazovnoj ustanovi. Jedan od pozitivnih utisaka s ovog putovanja jeste saznanje da srpske institucije, uprkos pritiscima, i dalje funkcionišu u pojedinim sredinama“, ističe Vrućinić.
Posebno dirljiv dio putovanja bio je susret s porodicama koje žive u enklavama. Iako su zamoljeni da te susrete ne objavljuju javno iz bezbjednosnih razloga, utisci su snažni.
„Slušali smo svjedočanstva ljudi koji žive pod stalnim pritiscima. Neki su pokušali da započnu novi život u Srbiji, ali su se ipak vratili, jer se – kako kažu – samo ovdje osjećaju kao svoj na svome. Jedan čovjek nam je ispričao kako su živjeli u Kruševcu, ali su se vratili u Gračanicu jer im je, kako je rekao, tu srce mirnije. Takve priče ne ostavljaju nikoga ravnodušnim — natjeraju vas da se ozbiljno zamislite“, rekao je Vrućinić.
U okviru posjete, grupa je obišla i Gazimestan, jezero Gazivode i spomenik kosovskim junacima.
Na kraju, Vrućinić ističe da je ovo putovanje za sve njih bilo više od vožnje i susreta — bilo je to lično i zajedničko suočavanje s realnošću koja se često zanemaruje.
„Ovo putovanje je za nas imalo dubok značaj. Dobili smo potpuniju i dublju sliku o stvarnosti na Kosovu i Metohiji. Nije isto kada nešto čitate i kada to lično doživite. Razgovori sa ljudima koji tamo žive ostavljaju snažan utisak i trajan trag. Našli smo mir i smisao na mjestima o kojima se mnogo govori, ali koja rijetko ko istinski posjeti. Naša namjera je da se vratimo, da obiđemo još više sredina i upoznamo još više ljudi i njihovih sudbina — jer to je najmanje što možemo učiniti“, zaključio je Vrućinić.
Renata Š. Novaković