Svako okupljanje bivših školskih drugova budi emocije, prolazi u srdačnim zagrljajima, pa i ponovnim upoznavanjima, pogotovo kada se nisu vidjeli decenijama. To je bio slučaj i sa proslavom pedeset godina mature generacije maturanata 1975. godine, nekadašnjeg Srednjoškolskog centra “Ilija Stojanović”, a sada Elektrotehničke škole Prijedor. Dosad su se svega dvaput sastajali, posljednji put za deset godina mature 1985. godine. Za ovaj jubilej pobrinuo se, kako za sebe u šali kaže, jedan od najlošijih učenika u razredu, Dragomir Jeftić. Kaže da je sa kolegama Dragojom Mijićem i Gordanom Kovačević došao na ideju o ponovnom okupljanju školskih drugova.
“Bila su dva elektro-razreda, sa ukupno 64 učenika. U mom razredu nas je bilo 33. Mnogi su završili fakultete i ostvarili se kao uspješni ljudi. Pamtim te srednjoškolske dane kao najljepše životno doba. Bilo je, priznajem, i prepisivanja na času. Na primjer, ispred mene sjedio jedan Nikola, iza Gordana, a ja malo od ovog malo od onog prepišem i dobijem pet, a oni četvorke”, uz smijeh se prisjeća Jeftić.
Tih davnih sedamdesetih godina nije nedostajalo učenika u školi, a broj djevojčica nije zaostajao za dječacima. Nada Tarabić kaže da je, nakon četrdeset godina od posljednjeg susreta, bilo teško prepoznati neka lica, ali su se nakon par minuta početne suzdržanosti, svi srdačno pozdravljali i evocirali uspomene.
“Provela sam radni vijek u Kozarskoj Dubici, a i danas živim tamo. Ostala sam u kontaktu najviše sa kolegicom iz školske klupe. Mi smo pretežno bili putnici, malo je bilo Prijedorčana”, kaže Nada.
Proslavi jubilarne mature prisustvovao je i Branko Jovanović, tadašnji profesor stručno-teoretske nastave, koji je kao 23-godišnjak došao iz Srbije u Prijedor i tu ostao.
“Drago mi je da me ovi momci nisu zaboravili, da me zovu na sastanke i viđenja. U ono vrijeme ja sam u jednom razredu bio osam ili devet časova sedmično. Ostali su ti kontakti, uspomene i ta neka veza iz onog doba”, navodi Jovanović.
Dragoja Mijić nosi uspomene ne samo kao učenik generacije 1975. godine, nego i kasnije, kao profesor i direktor Elektrotehničke škole Prijedor. Puno je, kaže, bilo anegdota, a izdvojio je jednu s časa srpskohrvatskog jezika.
“Nismo baš bili vrijedni u čitanju, a profesor nam je u petak rekao da do ponedjeljka svi treba da pročitamo djelo ‘U registraturi’, inače ćemo dobiti jedinice. Došao ponedjeljak, na profesorovo pitanje ko je pročitao, mi svi ćutimo. Kad će jedan učenik da se javi i kaže: ‘Jesam ja pročitao, ali nisam sve!’ Pita ga profesor dokle je došao? On odgovori: ‘Do treće stranice!'”, uz smijeh se prisjeća Mijić.
Na proslavu 50 godina mature, iz Beograda je stigao Rade Mandić. Priznaje da su za njega ovo dragocjeni i sretni trenuci, jer mnoge školske drugove nije vidio od završetka srednje škole.
“Sad su to i pomalo šokantni momenti. Svi smo se promijenili. Sebe gledamo svaki dan, ali tog drugog pamtimo sliku od prije 50 godina. Sad su te emocije prilično naglašene. Inače kad gledam nas ovdje, shvatim koliko smo mi bili dobra djeca i dobri učenici. Poštovali smo jedni druge, poštovali nastavnike, svoje zadatke, bili odgovorni, svako je učio onoliko koliko je mogao. Nismo svi bili jednaki, ali svi smo se trudili”, ističe Mandić.
Ovdašnjoj javnosti dobro poznato ime iz stonoteniskog sporta, Slavko Antonić, takođe je dio generacije 1975. Poredeći školovanje onda i sad, smatra da su sadašnje generacije u lošijem položaju.
“Moja unuka je drugi razred. Čini mi se da su nekako preopterećeni i da bi taj program trebalo da bude drugačiji. Mislim da djeci oduzimaju djetinjstvo. Mi smo sve uspjeli, naučili i nije bio nikakav problem”, mišljenja je Antonić.
Na proslavi pedeset godina mature okupilo se njih tridesetak, a kažu, s obzirom na godine i vrijeme u kojem žive, mogu biti zadovoljni odzivom. Za uspomenu je ostala grupna fotografija pred bivšom školom, a potom su maturanti nekadašnjeg Srednjoškolskog centra “Ilija Stojanović” druženje nastavili u jednom od prijedorskih ugostiteljskih objekata.
D. Sovilj