U Gornjim Orlovcima porodica Goronjić je svojim vrijednim rukama sagradila malo carstvo za životinje u kojem svoje mjesto imaju konji, magarci, goveda, vijetnamske svinje, jeleni, kamerunske ovce, patuljaste koze, psi, paunovi, patke, prepelice i druga perad. Sve je počelo prije dvadesetak godina sa dvorištem ispunjenim uglavnom sitnim životinjama. Danas, glava domaćinstva i istinski zaljubljenik u životinje, Mladen Goronjić ne može ni da nabroji koje su sve vrste životinja našle svoje mjesto na njegovom imanju.
“Kako se proširilo imanje, tako se ukazala mogućnost da se ubaci neka krupnija životinja. Inače, uvijek smo gajili ljubavi prema velikim životinjama, ali uslovi nisu dozvoljavali, tako da sad imamo malo veće ljubimce. Unazad nekih pet godina, obogaćeno je imanje sa konjima, magarcima, kravicama, kamerunskim ovcama i raznim životinjama”, priča on.
Posebna atrakcija su kobile. Zainteresovani mogu uživati u jedinstvenom iskustvu jahanja, pa čak i u dužim rutama do Kozare.
“Imamo pet kobila, sve su već jahane, zrele jedinke. Djeca mogu da jašu u krugu imanja, a u pratnji roditelja mogu ići na ove duže rute, koje traju po nekih dva sata. Obično je to u popodnevnim časovima, kad su životinje već nahranjene, ove koje su tu na imanju. Ide se u pravcu Kozare, znači lokalnim putevima, tako da nije saobraćaj zastupljen, uglavnom kroz prirodu se ide i uživa u prirodnim ljepotama našeg podneblja. Najduža ruta je kada idemo skroz na Kozaru, pravi se jedan veliki krug koji traje minimalno neka četiri i po sata, tako da gore se obavezno napravi pauza, gdje se malo odmori, popije piće, pojede nešto, bez ikakve trke i žurbe”, priča on.
Dodaje da su kobile mirne naravi, i da se njegova petogodišnja kćerka Dorotea samostalno i spretno popne na svoju omiljenu kobilu Sanu i jaše je.
“Imam kobilu koja je stara blizu 15 godina, koja je izuzetno dobre naravi, baš je terapeutski konji. Poznato je da konji služe za terapijsko jahanje, a isto tako u mnogim zdravstvenim ustanovama u svijetu, kod nas nažalost još uvijek ne, dovode se kod težih bolesnika i prenose im pozitivnu energiju, animiraju ih malo tako da se lakše oporave uz prisustvo konja i njihove pozitivne energije”, kaže on.
Dodaje da ima i sedam magaraca, te da prodaje magareće mlijeko.
“Ljudi koji koriste magareće mlijeko imaju pozitivno iskustvo, obično ga koriste oni koji imaju neke probleme. Ima ljudi koji ga koriste preventivno, malo za imunitet, za otpornost organizma, a često i ljudi koji imaju problema sa bronhijalnim tegobama”, priča Mladen.
Na ovom imanju svoje mjesto, ali kao ukras su našle i gatačke krave.
“Imamo gatačke dvije junice i bika, i tri simentalke, to su isto više ljubimci, nemam namjeru da držim krave, uzeli smo ih da budu jedno vrijeme tu. Gatačko goveče je jedno od naših autohtonih rasa goveda, pored buše. To je ustvari oplemenjena buša sa alpskim govečetom, dosta je plemenitijeg izgleda nego ove hibridne rase, koje su trenutno najzastupljenije”, priča on.
Zanimljive su i kamerunske ovce koje zbog nedostatka vune podsjećaju na koze.
“Kamerunske ovce su izuzetno male ovce, patuljastog rasta, nemaju vunu kao ove ostale ovce, jako su mirne, nisu nešto previše uplašene, dosta izgledom podsjećaju na muflona. Trenutno nemamo ovna kamerunske ovce, nego je muflon sa njima i imamo tri mladunčeta kojima je otac muflon, a majka kamerunska ovca”, objašnjava Mladen.
Posebno je atraktivan par jelena lopatara koji je noć uoči naše posjete dobio prinovu. Goronjići kažu da je ovo drugo jelenče od istog para, te da su mu se obradovali svi na imanju.
Posla na imanju uvijek ima. Samo hranjenje životinja ujutru traje tri sata.
“Dosta mi u tome pomaže moj stariji sin, ustvari svi ukućani su uključeni u ovo što radimo, ali stariji sin je baš aktivan tu sa mnom, tako da kada ja nisam tu, on odradi taj dio posla oko hranjenja, čišćenja. Ljudi imaju jednog papagaja u stanu, pa znaju koliko imaju obaveza dok usisaju za njim, dok ga nahrane i očiste mu kavez, a zamislite ovoliki broj životinja, ima preko 200-300 jedinki peradi raznih, zamislite samo koliko treba da se nabroji to sve, a kamoli da se nahrani, očisti i napoji, tako da jako puno vremena iziskuje”, kaže on.
Na imanju Goronjića je i pansion za pse. Ima šest boksova u kojima mogu da borave psi dok su njihovi vlasnici na odmoru ili putovanju. I pored velikog broja obaveza, Mladen sa osmjehom na licu svakom poželi dobrodošlicu na svom imanju i strpljivo ih provede kroz svoje carstvo.
“Sve što radim, radim prvenstveno što volim i što mene čini srećnim, a naravno ima dosta istomišljenika i ljubitelja istog hobija, tako da su uvijek dobro došli”, zaključuje Mladen.
SIN ĐORĐE UZGAJA GOLUBOVE
Mladenu su najveća podrška i pomoć supruga, troje djece i otac. Njegov stariji sin Đorđe (16) uzgaja golubove.
“Volim golubove i zato se njima bavim To su sisački prevrtači, imam ih 10-tak. Proglašavani su šampionima na takmičenjima u Kozarskoj Dubici, Doboju, Tešnju. Planiram da im napravim novi golubarnik”, kaže Đorđe.
Bojana Majstorović