Obilazim ovih dana apoteke po gradu. Dobar dan, imate li kućni test na koronu? Uvijek isti odgovor: “Nema, razgrabljeno. Jedan je jutros kupio 30 komada”, kaže mi u povjerenju apotekarka. Ne pitam za koga, jer ja bih samo jedan. Da mi se nađe, zlu ne trebalo.
Ukoliko me i pored bustera “dohvati”, jer više ne znaš ni ko ti je kontakt, ni gdje možeš da zakačiš virus koji očito je, voli minus. Nema pravila. Društvo s kojim sam slavila novu na trgu, uz tamburaše i vino, je pozitivno, pola firme je pozitivno, kolega s kojim sam dežurala za vikend je pozitivan, moj dobar drug jedva diše. Teška, obostrana upala pluća. Pokušavam da ga utješim, ali plaši me kako govori, nije onaj stari, ma ni blizu.
U sebi brojim dane, tri do pet, kad prođe posljednji u nizu, tiho ponavljam, “opet si se provukla”. Do kad ne znam. Kolektivno smo zaboravili na ostale bolesti, onko-pretrage radim u hodu, privatno, po Domu zdravlja jurim recepte. Danima. Nervozni pacijenti, ljekari i medicinsko osoblje baš umorni. Oni koji nisu pozitivni rade po dvije smjene u nizu. “Danas 175 pacijenata”, kaže mi s osmijehom u očima moja porodična. Draga mi je onako nasmijana.
Nema predaha, praznični januar napunio je ambulante. Kišemo, kašljemo, guramo se, u nekim imaginarnim redovima stoji se i po nekoliko sati. Psovka je obavezna, priča mi žena koja je tamo otišla zdrava zbog bolesne kćerke, a danas i ona jedva govori. Boli je grlo, ima temperaturu. Možemo li se dozvati pameti i kao opciju prizvati malo razuma. Teško, vrijeme četvrtog talasa nam ne ide na ruku, ali zato idu pametovanja da se ne treba vakcinisati, zaštititi ili šta već. Lični izbor, odavno to više ne komentarišem, ali čemu onda nervoza, naguravanje, prijetnje, ludilo…
Tog ni u bolesti ne manjka, a tu smo gdje jesmo. S navikama koje ne mijenjamo. One su poput kaputa kojeg ogrćemo u želji da prikrijemo vlastite mane, taštine, komplekse, pa i sreću i radost, jer nikad ne znaš ko ti ih može ogaditi. LJudi smo, valja to uvijek imati na umu. I ne filozofirati, već igrati ako znaš. Prestati s bilo kakvim računima, pa i onim ko je tvoj, a ko nije. Na kraju se uvijek, ali baš uvijek preračunaš, oliti ga zajebeš.
Ma kako ti matematika išla od ruke. Još dva dana do novog testa i još jednog korona ruleta. Ko zna možda se opet izvučem.
M. Zgonjanin