Ima Đera u svom albumu i drugih fotografija sa autogramom poznatih ličnosti, pjesnika, sportista i novinara, ali mu je ova najdraža. Voli je ne samo zbog književnih djela slavnog Ćopića, već i zbog načina na koji ju je dobio.
– Poslužio sam se malom prevarom. Tog ljeta sa roditeljima sam bio u Bosanskoj Krupi kod rodbine. Već sam uveliko bio zaljubljen u Ćopićevu pjesmu “Mala moja iz Bosanske Krupe”, ali i u jednu Ljilju iz tog gradića na Uni. Tada sam odlučio da baš iz tog mjesta u Bosni napišem pjesniku pismo i zamolim ga da mi pošalje jednu svoju fotografiju sa potpisom. Bojeći se da je Branko Ćopić neće ni pogledati, a kamoli čitati moje pismo, smislio sam kako da privučem njegovu pažnju. I kako bih drugačije, nego preko Krupe. Nisam pomenuo da sam iz Kikinde, već sam napisao da sam ličkog porijekla, da su moji roditelji iz Bosanske Krupe i duboko sam vjerovao da će to, kao i mjesto odakle pošta stigne, biti presudno da mi veliki Ćopić odgovori. I bio sam u pravu. Ubrzo sam dobio njegovu fotografiju na čijoj poleđini piše: Nenadu Đeriću od Branka Ćopića, 3. jul 1979. godine. Kako sam samo bio važan – priča Đerić.
Žao mu je što velikog pjesnika i književnika nikada lično nije upoznao, a imao je ozbiljnu namjeru. Čak je stigao i ispred njegovih vrata.
Da je umjesto nama, uspeo da ovu priču ispriča Ćopiću, slavni Krajišnik sigurno se ne bi naljutio. Jer Đerić toliko voli Bosansku Krupu, a posebno Unu, da se prije deset godina iz Kikinde preselio u Bosnu. Jedno vrijeme živio je u Krupi, a sada je u Prijedoru, gdje je proglašen za najboljeg sportskog novinara.
U svom albumu Nenad Đerić ima i fotografije sa posvetom Dragana Džajića, Duleta Savića, Vladimira Petrovića Pižona, Dražena Dalipagića, Envera Marića…
– Osim Ćopićeve, posebno mi je draga posveta čuvenog sportskog novinara Marka Markovića. Njegov “Indirekt” nisam propuštao – kaže Đerić, koji je u 39 listova objavio ukupno 22.543 teksta.