Za istinske humaniste ne postoje prepreke. Kada imaju jaku volju i želju da pomognu ljudima u nevolji, pogotovo bolesnoj djeci, za prikupljanje sredstava uložiće sav svoj umni i fizički potencijal. Jedan od tih velikih ljudi i humanista našeg doba je i LJubiša Šljivić, rodom iz Ravnih Kotara. Pješači i vozi bicikl hiljadama kilometara kako bi pozvao dobre ljude da pomognu bolesnoj i nepokretnoj djeci. Jedna starica, izboranog lica i dubokog pogleda, nazvala ga je apostolom savremenog doba.

Prije 28 godina u selu Biljane Donje, tamo negdje kod Benkovca i kod Knina i kod Zadra, u kući Marije i Nebojše Šljivić rodilo se muško dijete. Bio je avgust 1993. I bilo je vruće. I bio je rat. Sinu su Šljivići dali ime LJubiša, skraćenica od “ljubi se duša”. Tu malenu dušu sa nepune dvije godine, opet u avgustu, 1995. u “Oluji” hrvatske vojske, roditelji su u biblijskom egzodusu morali da odnesu sa kućnog praga. U nepreglednoj koloni izbjeglica i stradalnika, sa najmilijima koji su plakali zajedno s njim, dvogodišnji dječak bez kuće i ognjišta, nakon 25 dana mučnog putovanja, stigao je u Šumadiju, u Kragujevac. To je onaj Kragujevac u kojem su nacisti u Drugom svjetskom ratu strijeljali gimnazijalce i njihove prkosne profesore. Zna Kragujevac šta je nesreća i patnja i jauk. I ugostio je Kragujevac u tim teškim i sudbonosnim danima stradalnike iz Dalmacije i Like koliko je bolje mogao.

SA 24 GODINE, ZA HUMANOST, BICIKLOM PO EVROPI

Tako je LJubiša rastao svoj novi život u blagorodnoj Šumadiji, koja je zamijenila rodne Ravne Kotare. Ne pamti LJubiša strahote rata i krvavi put prognanika među kojima je bio. Ali, kada je odrastao i stasao u momka zrelog duha, u njemu se probudio i rodni kraj i želja da pomaže bolesnoj i nesrećnoj djeci. I njemu su pomogli da preživi pakao rata, on sada želi da u miru, svojim mogućnostima, pomogne da bolesna djeca ozdrave i nepokretna prohodaju. Kada je imao 24 godine, krenuo je biciklom po Evropi. Kroz 15 evropskih zemalja prešao je 14 hiljada kilometara, animirajući ljude da uplate sredstva za liječenje Milice iz Zrenjanina i Mihajla iz Beograda. Između ostalog, išao je do Barselone, Lisabona i preko Alpa do Norkapa, najsjevernije tačke Evrope. Do tog Nordkapa vozio je LJubiša bicikl 85 dana i prešao šest hiljada kilometara, ali kaže da mu, pored napora koji je preživljavao, nije bilo teško znajući da to ima i smisao i cilj i da će to njegovo odricanje donijeti osmijeh na lice dječaka Mihajla za koga je prikupljao pomoć.

SVI LJUBIŠINI KORACI ZA PRVI ILIJIN

U blizini Kragujevca gdje LJubiša živi,  u Kosjeriću, svoju životnu dramu preživljava četvorogodišnji Ilija Milanović koji ne može da hoda. Nošen željom da svojim koracima, koji će simbolizovati želju dobrih ljudi da pomognu da maleni Ilija napravi svoje prve korake i da se obraduje i životu i djetinjstvu, krenuo je LJubiša na dugo pješačenje.  Put koji će prepješačiti od rodnog mjesta Biljane Donje kod Benkovca do Kragujevca gdje danas živi dug je 850 kilometara. Odabrao je da prođe putem kojim su i njega kao dvogodišnjeg dječaka u ratnom egzodusu spasili i odnjeli u Kragujevac. To njegovo veliko putovanje prolazilo je i kroz Prijedor. “Ideja je da pozovem ljude dobre volje da svi zajedno našim koracima pomognemo malom Iliji Milanoviću iz Kosjerića, da on načini svoj prvi korak. Detetu je potrebna operacija matičnim ćelijama i naravno, postoperativni troškovi su tu. Pozivam sve iz Republike Srbije da pošalju poruku 856 na 3030, a svi ostali na mojoj “Fejsbuk” stranici “Dnevnik jednog bicikliste”,  mogu naći žiro-račun na koji mogu izvršiti uplate”, kaže za “Kozarski vjesnik” humanitarac LJubiša.

U našem gradu LJubišu su ugostili i na konak primili dobri ljudi, koje je okupio sveštenik Branko Lazičić, Šljivićev zemljak iz Ravnih Kotara, koji od 2017. živi i službuje u Prijedoru. Svoje humanitarno pješačenje Šljivić je iz Prijedora nastavio ispred Crkve Svetog Proroka Ilije na Urijama, a cijelo putovanje obilježeno je određenom simbolikom.  “I upravo, njegovo rodno mjesto, Biljane Donje slavi slavu Ilindan, pomaže se malom Iliji, da bi prohodao, da bi učinio prvi korak, a ispraćamo ga ovdje iz Prijedora, uspred našeg hrama Svetoga proroka Ilije sa željom da stigne, da ovih narednih pet stotina i nešto kilometara stigne prav i zdrav i da ovo njegovo putešestvije bude uspješno.  Da mali Ilija možda jednog dana upravo prohodi i našim gradom Prijedorom”, blagoslovio je sveštenik Lazičić Šljivićeve korake za nepokretnog Iliju.

Kaže da nije toliko važno za koliko će dana stići tamo gdje je krenuo i da li će se umoriti na tom putu, već da je bitno koliko će ljudi podržati akciju da četvorogodišnji Ilija napravi svoje prve korake. Velika mu je podrška i majka Marija. Kroz osmijeh kaže da će humanitarno pješačiti i voziti bicikl dok bude imao volje, a majka živaca.

I PRIJEDORSKI PLANINARI UZ LJUBIŠU

Podršku humanisti LJubiši Šljiviću pružili su i prijedorski planinari. Pješačenjem sa LJubišom desetak kilometara, iskazali su poštovanje prema ovom velikom čovjeku i poželjeli mu dobro zdravlje i uspjeh u ovoj humanoj akciji.

“Znamo mi da njemu nije lako izdržati sve te kilometre, koji ponekad mogu biti i te kako sumorni, ali LJubiša ima veliko srce i dušu i našim simboličnim gestom želimo da iskažemo podršku i duboko poštovanje za sve što radi za bolesnu djecu. Našim koracima u dužini od desetak kilometara željeli smo da poručimo LJubiši da nije sam i da mu bar malo olakšamo njegove korake na dugom putovanju”, kaže Marko Sarić, sekretar  Planinarskog društva “Klekovača”.

NOSI ME RADOST U OČIMA DOBRIH LJUDI

LJubiša kaže da su mu u humanitarnim akcijama vožnje bicikla i pješačenja za bolesnu djecu najveća podrška ljudi koji ga iskreno prihvate i obraduju se onome što radi.

“NJihovu radost što ćemo zajedno pomoći mališanima kojima je bolest ukrala detinjstvo ja nosim u sebi na svakom koraku moga putovanja i to mi daje snagu da izdržim. Uvek govorim, kartu možete kupiti  do Barselone, do Norveške ili bilo gdje, ali ti kontakti sa ljudima koje ostvarim na svojim putovanjima, to je ono što nema cijenu. LJudi su i ovo putovanje obeležili. Na meni je samo da ispešačim, sve ostalo je njihovo. Tako da je čitavo ovo putovanje zajedničko, moje i svih dobrih ljudi koji su mi pružili ruku i koji će pomoći malom Iliji. Sjaj radosnih očiju ljudi koje sretnem, a koji znaju zbog čega ja ovo radim, meni obasjava put i danju i noću i čini me jačim nego što bih bio da toga nema”, navodi Šljivić.

Z.Sovilj

PrethodniZAVRŠEN PROJEKAT “FEEL KOZARA”
SlijedećiJOŠ 103 ZARAŽENA LICA I OSMORO PREMINULIH