Za mladu Prijedorčanku Maju Kovrliju (14), s pravom se može reći, nema granica. U školi reda sve petice, igra šah, svira klavir i odlično crta. Na naše pitanje, kako to sve uspijeva, skromnim osmijehom odgovara.
– Organizacija je vrlo bitna. I da vas niko ne pritišće u tome što radite. Iako još uvijek ne znam čim ću se baviti u životu, bitno je da se trudim i radim ono što volim. Jednog dana ću saznati koji je moj pravi put – kaže nam ona.
Maja je učenik devetog razreda Osnovne škole “Petar Kočić” i četvrtog Muzičke škole “Savo Balaban”. Svira klavir i za sada joj dobro ide. Svoje umijeće pokazala je i u likovnoj umjetnosti. Njeni radovi na papiru krase zidove u njenom porodičnom domu.
– Kao mala uvijek sam crtala neke životinje. Najviše konje. Čula sam da u Prijedoru postoji Škola crtanja i slikanja akademskog slikara Borisa Eremića. Upisala sam se kada sam bila treći razred. Dosta toga od njega učimo i u ateljeu je toliko opuštena atmosfera. Tamo se družimo, uz muziku stvaramo nove radove i tako se usavršavamo. To je veoma bitno, da se opustimo, jer pod pritiskom se ne može ništa raditi – dodaje Maja.
U porodici Kovrlija odvijek se igrao šah. Uz djeda, Maja i njene sestre zavoljele su ovu igru. Danas su članice Šahovskog kluba “Rudar” i nižu dobre rezultate.
– I u životu se ogledaju sve te situacije u šahu. Bolje donosimo neke odluke kada igramo šah. U klubu, šah ne gledamo kao na protivničku igru, već kao način da razvijamo svoje misli – priča ona.
Veliki je poklonik knjige i pisane riječi. Pronađe ona vremena za zabavu i druženje sa svojim prijateljima. Za sve svoje dosadašnje uspjehe zahvalna je svojoj porodici i prijateljima, koji su joj vjetar u leđa.
M. Šodić