Poslije gotovo tri decenije provedenih u Rusiji, Prijedorčanin Mladen Stjepić odlučio je da se vrati u zavičaj. Dok drugi godišnji odmor provode na moru, on ga radije provodi kod kuće u rodnim Busnovima, uz porodicu, prijatelјe i rakijski kotao. Uz čašicu domaće šlјivovice i iskren razgovor ispričao nam je kako ga je životni put iz Busnova odveo u Moskvu i zbog čega se odlučio na povratak odakle je i krenuo u svijet u potrazi za bolјim životom.
Mladen je rođen u Busnovima, a djetinjstvo je proveo u Zagrebu, gdje je njegova porodica živjela do izbijanja rata.
„Kad smo izbjegli iz Zagreba, shvatili smo da nam je ovdje vrlo lijepo. I sada mislim da je tako. Ali, nažalost, poslije rata nije bilo posla, nije se moglo normalno živjeti i funkcionisati. Tražio sam mogućnosti da odem negdje, da zaradim novac, da se osamostalim, jer mi je želјa bila da budem samostalan, a ne da zavisim od roditelјa“, kaže Mladen.
Priliku je pronašao u Rusiji, gdje je već imao ujaka. Odlazak u Moskvu označio je početak potpuno novog životnog poglavlјa.
„Ujak mi je pružio priliku da dođem u Moskvu i nađem posao.Tamo sam se zaposlio, upoznao djevojku koja mi je kasnije postala žena i tako sam se u Rusiji skućio. Supruga je rođena Moskovlјanka i dobili smo dvoje djece, sina i kćerku.“
Početak u Moskvi, međutim, nije bio jednostavan. Najveću prepreku predstavlјao mu je jezik.
„U školi sam učio njemački i engleski, ali nisam učio ruski, pa mi je bilo teško da se snalazim. Prvo sam morao naučiti ruski, da mogu otići u prodavnicu i kupiti sebi hranu, one osnovne stvari. Vremenom postajalo je lakše.“
Radio je za različite firme, učio posao i jezik.
„Otišao sam na građevinu, jer mi je otac bio građevinac. Počeo smo raditi elektroinstalacije, jer sam taj smjer završio u Prijedoru. Prvo sam radio kao fizički radnik, gdje god je trebalo. Kada sam stekao iskustvo, otvorio sam svoju firmu i počeo raditi za sebe. Kasnije sam uzeo nekoliko radnika kako se posao povećavao“, priča on.
Danas njegova firma ima šest zaposlenih. O poslovanju brine i dugogodišnji prijatelј kada Mladen nije u Moskvi.
„U firmi funkcionišemo kao porodica i svi smo u dobrim odnosima. Imam jednog dobrog prijatelјa koji mi vodi firmu kada ja nisam tamo, jer u poslјednje vrijeme sve više vremena provodim u Prijedoru. Više mi nije cilј da zaradim novac, nego da se vratim u rodni kraj i živim ovdje, gdje mi stvarno odgovara.“
Iako je u Moskvi pronašao posao, porodicu i sigurnost, kaže da se nikada nije potpuno odvojio od zavičaja.
„Ruski narod nas Srbe je stvarno lijepo prihvatio. Ima dosta stranaca, ne samo Srba, i svi su prihvaćeni, tako da nisam osjećao da sam u inostranstvu. Ali Moskva je veliki grad, metropola, i ne može se uporediti sa životom ovdje. Život je mnogo ubrzan. Moraš raditi od jutra do uveče, subotom i nedjelјom, gotovo da nema opuštanja.“
Tokom gotovo tri decenije provedene u ruskoj prijestonici upoznao je lјude različitih životnih priča i iskustava, što mu je, kaže, mnogo pomoglo.
„Kad sve to prođeš, shvatiš da nije vrijedno cijeli život provesti u inostranstvu.Kući rijetko idem avionom. Vozim se autom 36 sati na relaciji Moskva- Prijedor i nije mi teško. Vozim noć i dan, bez odmora. Čim dođem ovdje i osjetim miris zavičaja, srce mi zaigra. Dolazim često, jer zov zavičaja jači je od svega“, ističe Mladen.
U Moskvi je upoznao svoju životnu saputnicu Mariju Šapovalovu. Nјihova lјubavna priča počela je spontano, preko zajedničkih prijatelјa i Mladenovog ujaka, koji je vjerovao da bi njih dvoje mogli biti dobar par.
„U početku sam joj vjerovatno izgledao kao dijete sa sela, a ona gradsko dijete, rođena i odrasla u Moskvi. Možda sam joj bio smiješan i čudan, ali nije me odbacila. Pomagala mi je i to je s vremenom preraslo u lјubav“, priča Mladen.
Marija se prisjeća da joj se Mladen u početku zaista činio drugačijim od lјudi na koje je navikla u velikom gradu.
„Upoznali smo se preko njegovog ujaka. Kada je dolazio kod nas u goste, uvijek je pričao: ‘Imam sestrića, moramo ga upoznati sa Mašom, biće dobar par.’ Kada je Mladen došao u Moskvu, oni su došli kod nas i tako smo se upoznali“, kazala je Marija koju od milјa zovu Maša.
Mladen još nije govorio ruski, pa su se sporazumijevali na srpskom i engleskom jeziku.
„Prvo sam vidjela da je lijep momak i pametan, ali se malo razlikovao od nas, ruskih građana. Ja sam rođena u Moskvi i odrasla u velikom gradu i možda sam imala drugačije mišlјenje, a on je došao sa sela. Tu je bilo malo prepreka i nismo se u nekim stvarima mogli sporazumjeti. Ali trebalo je samo vremena. Našli smo način i tako je počela naša lјubavna priča, koja je krunisana brakom. Imamo dvoje prelijepe djece“, kaže Marija.
Kada se trajno vrati u Busnove, Mladen planira ozbilјnije da se bavi proizvodnjom voćnih rakija. Za sada mu je to, kaže, prije svega hobi i način da sačuva porodičnu tradiciju.
„Rakiju je ranije pravio moj otac i uvijek smo volјeli druženje oko kotla. To je bio pravi događaj. Dolazili su prijatelјi, kumovi, komšije. Meni se to druženje jako sviđalo i htio sam da ga produžim, pa sam kupio svoj kotao. Tako sam počeo peći rakiju i to je preraslo u lјubav i hobi kojim se i danas bavim. Više mi je hobi nego posao.“
Posebno mu je drago što su njegov kvalitet prepoznali i oni koji rakiju probaju.
„Najviše mi je drago što su lјudi koji piju moju rakiju oduševlјeni. To mi daje vjetar u leđa da nastavim i da bude sve kvalitetnija. Nosim je i prijatelјima u Rusiji.“
Mladenova šlјivovica nedavno je na festivalu rakije „Dolinom Vrbanje“ u Kotor Varošu osvojila dvije zlatne medalјe.
„Nisam se posebno pripremao za takmičenje. Htio sam samo provjeriti kvalitet kod profesora i tehnologa. Bio sam iznenađen i zadovolјan kada je stručni žiri visoko ocijenio moj rad, ali najvažnije mi je da su lјudi koji piju moju rakiju zadovolјni.“
Uglavnom proizvodi šlјivovicu, jer je ovo podneblјe, kaže, idealno za šlјivu. Pravi i vilјamovku, ali u manjim količinama.
„Ranije smo dovozili šlјive od moje bake iz Krivaje. Imam i vilјamovku, pa pečemo i rakiju od krušaka, ali manje, jer kruška manje rađa.“
Da je rakija postala omilјeno piće i njegovoj supruzi, potvrdila je i sama Marija.
„Probala sam votku, ali nije za mene, jer je jaka i žestoka, ima ukus na špirit. A rakija, to je voće, to je miris od bureta, to je fino, baš kao parfem. Kada piješ rakiju, kada je mirišeš, možeš prepoznati note cvijeća, voća, drveta“, kaže Marija.
Za preselјenje u Busnove Marija se priprema i moralno i fizički, svjesna da je riječ o velikoj promjeni nakon života u milionskom gradu. Razmišlјa i o tome da svoj posao, prodaju parfema koju promoviše putem Instagrama, prenese u novu sredinu.
Razlike između dvije sredine Moskve i Prijedora, kaže, najviše se osjećaj u odnosu prema porodici i tradiciji.
„Ovdje su porodica i tradicija još uvijek veoma važne, dok se u Moskvi više insistira na karijeri i ličnom uspjehu.“
Mladen je i strastveni lovac, prvenstveno zbog druženja sa prijatelјima i uživanja u prirodi. On i njegova porodica mnogo drže do srpskih običaja i tradicije, a u Stijepićima se slave dvije slave.
„Sveta Petka bila je slava moje pokojne bake, koja je ovdje rodila mog oca. Mnogo sam volio baku. Ona me je odgajala kada su me roditelјi dovozili iz Zagreba i to mi je uspomena na nju.“
U porodici se slavi i Sveti Jovan.
„Slavimo i Svetog Jovana ovdje i dočekujemo kumove, prijatelјe i komšije u Busnovima, a na Svetu Petku ja ugošćavam prijatelјe u Moskvi, jer i ja idem kod njih na slavlјa. Sveta Petka je 27. oktobra, a ja sam rođen 24, tako da nam se spajaju slava i rođendan.“
Na zidu svog doma čuva i sliku ruskog predsjednika Vladimira Putina, prema kojem, kako kaže, ima posebno poštovanje.
„Odajem dužno poštovanje Vladimiru Putinu, ne kao čovjeku lično, nego kao predsjedniku države u kojoj sam stekao porodicu i razvio se kao čovjek. Zahvalan sam Rusiji, jer sam sve što imam, i finansijski i porodično, stekao tamo. Državlјanin sam Rusije, pošto sam dugo tamo živio, i poštujem njihove zakone i pravila, kao i naša.“
Odluku da trajno napusti Moskvu i vrati se u Busnove, kaže, donio je lako. Novac mu više nije na prvom mjestu. Važniji su mu porodica, zdravlјe i zavičaj.
„Supruga zna da mi je to oduvijek bila želјa. Nisam otišao iz rodnog sela s namjerom da tamo u tuđini ostanem zauvijek, nego zato što nije bilo mogućnosti da se radi i zarađuje. Ona me podržava u svemu, iako joj je teško da se preseli, jer je odrasla u Moskvi, a Prijedor je mali grad.“
Mladen vjeruje da svako u životu treba pronaći svoju perspektivu i da je danas moguće pristojno živjeti i ovdje. Samo treba zasukati rukave i raditi.
„Nema razloga da idem 3.000 kilometara da radim kada mogu raditi i ovdje i živjeti sasvim normalno kod svoje kuće, u svom selu, sa svojim lјudima, kumovima, prijatelјima, braćom. To mi je puno važnije od novca.“
Dok govori o budućnosti, na licu mu se vidi zadovolјstvo zbog odluke koju je donio.
„Sretan sam čovjek. Imam lijepu porodicu, sin je u Banja Luci već upisao Ekonomski fakultet.Čekamo da kćerka tamo završi još jedan razred osnovne škole i onda iduće godine svi dolazimo u Busnove. Kćerka će u Prijedoru upisati srednju školu. Hvala Bogu, roditelјi su živi, imam brata i sestru koji me uvijek podržavaju. Važno je da bez obzira gdje čovjeka život odvede i koliko daleko ode, uvijek zna gdje pripada“, poručio je Mladen.
T.Mandić