Dovoljna je sekunda nepažnje na pješačkom prelazu da se svakodnevna vožnja pretvori u crnu hroniku. U gradskoj gužvi, gdje se susreću brzi automobili i zamišljeni prolaznici, saobraćajna kultura često ostaje samo teorija.
“Generalno, vozači staju na pješačkim prelazima, ali je oprez i dalje neophodan – ništa ne prepuštam slučaju. Zastanem, pogledam više puta i dam jasan znak da ću prijeći cestu. Ipak, ne bih rekao da je kod nas saobraćajna kultura na visokom nivou, što se vidi i po crnoj hronici u vijestima. Na tome moramo raditi svi – i pješaci i vozači”, rekao je jedan Prijedorčanin.
Početak školske godine donio je veće gužve, pa je dodatni oprez potreban i pješacima i vozačima. Ipak, oni za volanom situaciju u saobraćaju vide nešto optimističnije.
“Generalno sam zadovoljna ponašanjem u saobraćaju. Neki vozači poštuju pravila, dok neki voze kako misle da treba. Pješaci se uglavnom pridržavaju propisa, a mislim da najveću pažnju svi moramo obratiti na djecu”, navodi Prijedorčanka koja je svakodnevno za volanom.
Bilo da smo za volanom ili na trotoaru, pješački prelaz je mjesto gdje se najčešće griješi. Dugogodišnji instruktor i vlasnik Auto-škole “Zoka”, Mladen Kunić, ističe da ključ bezbjednosti leži u stalnoj edukaciji i poštovanju propisa.
“Saobraćajna kultura na našem području nije na zavidnom nivou. Živimo u modernom dobu u kojem je sve dostupno kako novim, tako i iskusnim vozačima. U svakom slučaju, moramo više raditi na podizanju nivoa saobraćajne kulture”, naglasio je Kunić.
Neprilagođena brzina, mobilni telefon u ruci i vožnja “napamet” najčešće su greške i iskusnih vozača. Zato u ovoj auto-školi ističu da se obuka ne završava položenim ispitom, već da se prave navike grade svakodnevno.
“Svijest mladih vozača moramo podizati od najranijeg školskog uzrasta, pa sve do obuke u auto-školi. Nedostaje nam niz elemenata, od saobraćajnih uslova do specifičnih situacija na putu. Izgradnja autoputa i brzih cesta donijeće važne segmente koji trenutno nedostaju u procesu edukacije i osposobljavanja novih vozača”, dodaje Kunić.
Kazne postoje, ali bezbjednost na ulici počinje ličnom odgovornošću. Nekoliko sekundi strpljenja i pogled usmjeren na put, a ne u telefon, prave najveću razliku u saobraćaju.
Renata Š. Novaković