Prošlo je 33 godine od ubistva Radenka Đape iz Jelovca, dvadesetogodišnjeg policajca, koji 30. aprila 1992. godine nije stigao na posao. Sa pet metaka, zadnjim u glavu, mučki i s leđa ubijen je u Kozarskoj ulici, na mjestu gdje se danas nalazi spomen ploča sa njegovim imenom i likom. I ove godine, dostojanstvena i nijema, nad pločom je stajala majka Marija. Kaže da je bol isti kao i onog dana kada je crna vijest stigla njenoj kući. „Svaki dan je gori i teži. Puno mi je teško, ne mogu se snaći, nikako. Krivo mi je i žao što još niko nije kažnjen za ovo što se desilo. Žao mi je moga djeteta i niko mi to ne može zamijeniti”, teškim glasom izgovara Marija.
U gradskoj Organizaciji porodica poginulih i zaroboljenih boraca i nestalih civila ističu da je ubistvo policajca Radenka Đape pokrenulo tragične sukobe u Prijedoru i dodaju da su kasniji događaji, kada su 22. maja 1992. godine pod Hambarinama ubijena dva vojnika i napad na Prijedor muslimansikih ekstremista, 30. maja, te sukobe učinili još tragičnijim. “Evo sad kad stojimo na ovom mjestu nakon 33 godine, zaista ima nešto vrlo zanimljivo, a to je da ni sud, ni tužilaštvo BiH nikad ovaj slučaj nije interesovao. Ovaj slučaj koji se desio sa našim Radenkom Đapom, policajicom koji je pošao tog jutra na posao, izašao iz autobusa, krenuo u smjenu da radi, sasvim časno svoj posao da obavlja, ubijen je mučki, sljeđa, njih ne zanima. Oni uopšte ovaj slučaj nisu pokrenuli. Jednostavno, sud i tožilaštvo Bosne i Hercegovine zanimale su neke druge stvari koje su manje bitne od ovog događaja”, rekao je Slaviša Knjeginjić, potpredsjednik Organizacije.
Počast prvoj žrtvi tragičnih događaja u Prijedoru odata je i polaganjem vijenaca i opijelom, a majka ubijenog Radenka, Marija Đapa, zahvalila je svima koji su došli da zajedno sa njom obilježe godišnjicu stradanja njenog sina.
Zoran Sovilj