Odbojkaški klub “Prijedor” već godinama okuplja mlade koji žele da se okušaju u sportu ispod mreže. Klub je to čija se seniorska selekcija takmiči u Drugoj ligi Republike Srpske. Odbojka je sport koji je u ekspanziji među ženskom populacijom. To je globalni trend koji nije mimoišao ni grad na Sani. Tako je i u OK “Prijedor” sve više djevojčica koje dolaze da se okušaju u ovom sportu.
“Na našu sreću mnogo je djevojčica i djevojaka koje su zainteresovane za odbojku, što je odlično. S druge strane, imamo problem sa muškom odbojkom, koja je u velikoj stagnaciji. Ne samo kod nas, nego je to nešto što se dešava u cijelom svijetu. Mi u RS imamo samo osam muških klubova koji igraju Prvu ligu”, priča trener Vlado Vuković.
Jedan od razloga su možda i finansije, jer u odbojci nikad nije bilo nekih para, pa se vjerovatno dječaci radije odlučuju za fudbal ili košarku.”Ovo je timski sport, samim tim i više je posla oko organizacije. Zatim, sporije se napreduje, jer je potrebno dosta vremena da se dođe do nekog rezultata. Možda je i to razlog”, kaže Vuković.
No, djevočica koje dolaze da treniraju je sve više. “Ovo je idealan sport za djevojčice. Jer nema guranja, fizičkog kontakta i slično, pa su samim tim i povrede rijetke. Drugo, način treniranja je takav da nema velikog iscrpljivanja, a opet je to dobra fizička aktivnost. Jednostavno postavlja se dobar temelj za zdrav način življenja, dobre navike koje će itekako dobro doći u odrasloj dobi”, napominje Vuković.
Kako kaže Vuković trebalo bi da se amaterski sportovi više prepoznaju. Jer talenti postoje, ali im je neophodna podrška kako bi oni napredovali i istrajali, te kako bi na kraju dobili priliku da svoj talenat pretvore u ozbiljnu sportsku karijeru.
Što se tiče entuzijazma i motiva za rad, Vuković kaže da toga i dalje ne nedostaje i da je red da svoje bogato odbojkaško iskustvo prenese na mlađe generacije. “Dok sam bio srednjoškolac igrao sam košarku u “Mrakovici”, a poslije toga sam otišao u Modriču. Tu sam imao dobro okruženje što se tiče ljudi. Bilo je tu reprezentativaca, pa sam imao uslove za napredak. I onda me put odveo u Španiju, NJemačku, Švajcarku, pa u Srbiju”, kaže Vuković.
Sve je to lijepo kad si mlad, dodaje on, kad si željan dokazivanja i pun takmičarskog duha, pa svaki uspjeh postaje motiv za dalji napredak. A onda dođe vrijeme i za trenerski angažman, za koji kaže da takođe ima svoju draž. “Dođe vrijeme kad shvatiš da dio sebe i svog vremena treba dati mladima. I naravno da mi je drago kad neka od mojih igračica ode u neki jači klub i takmičenje. Trenutno je neki maksimum Premijer liga BiH”, kaže on.
Jedna od onih koja je učila od Vukovića je Sandra Stupar, kapiten seniorske selekcije OK “Prijedor”.
“Treniramo, radimo i vjerujemo da možemo ići naprijed. Sport je timski i suština je da smo redovne na treninzima, da jačamo timski duh i da konstantno radimo zajedno. Naravno, nije to uvijek moguće, jer tu je škola, posao i druge obaveze, a sve oteževa i pandemija. Ali mi se trudimo. Polusezonu smo završile na četvrtoj poziciji, ali sigurno će biti mnogo bolje u drugom dijelu sezone”, priča Stupareva.
Pored toga što je kapiten seniorske ekipe radi i trenerski posao sa predpionirskom i pionirskom selekcijom.
“Treba dosta rada, jer to su djeca koja se većinom prvi put susreću sa odbojkom. Ali, svi zajedno dajemo sve od sebe kako bi ova djeca napredovala i za koju godinu zauzela svoje mjesto u seniorskoj ekipi”, dodaje Stupareva.
U svakom slučaju, atmosfera u OK “Prijedor” je uvijek na visokom nivou, maltene porodična. Nije sve u utakmicama i pobjedama, kažu u ovom klubu, jer se ovdje stvaraju i njeguju nova prijateljstva i veze koje traju i izvan svijeta odbojke i sporta.
Z. Jelić