Jednostavna navika poput redovnog pranja ruku često predstavlja prvu i najvažniju liniju odbrane našeg zdravlja. Iako nam se čini da o higijeni znamo sve, svakodnevna rutina pokazuje da pažnje nikada nije previše. Provjerili smo šta o ovoj navici kažu naši sugrađani i koliko nam je pranje ruku zapravo prešlo u svakodnevnu rutinu.
“Kada je rječ o pranju ruku- nikada nije dovoljno, jer od ruku praktično počinju sve prenosive bolesti. Treba češće prati ruke, i to najbolje nekim higijenskim sredstvima, kako bi uvijek bile čiste i uredne”, rekao je jedan Prijedorčanin.
Da ova navika nije samo stvar ličnog utiska, već osnovni zdravstveni standard koji se gradi od malih nogu, potvrđuju i stručnjaci.
“O pranju ruku treba da vodimo računa od najranijeg uzrasta – prvo u kućnim uslovima, a potom u vrtiću i školi, kako bi nam, kada odrastemo, to postalo uobičajeno u svakodnevici. Obavezno pranje ruku po ulasku u kuću štiti i nas i naše ukućane. S obzirom na to da su se stvari promijenile u posljednje dvije decenije, da je mikroorganizama sve više i da su sve otporniji na antibiotike, nesavjesno ponašanje može biti veoma kobno. Zato, ako krenemo od sebe i posvetimo se higijeni ruku, mnogo toga možemo promijeniti”, objasnila je doktorica Gordana Kralj, specijalista medicinske mikrobiologije i parazitologije.
Poseban izazov pred roditeljima jeste kako osjetljivi dječiji organizam zaštititi od takozvanih “bolesti prljavih ruku”, koje se najlakše šire u kolektivima i tokom svakodnevne igre.
“Pranje ruku kod djece je izuzetno važno i predstavlja jednu od najvažnijih mjera u sprečavanju bolesti. Postoje takozvane bolesti prljavih ruku – od dijareje i povraćanja, pa sve do zarazne žutice. Dijete moramo naučiti da obavezno pere rukeposebno prije svakog obroka i nakon upotrebe toaleta”, kazala je doktorica Azra Pašalić, specijalista pedijatrije.
Ipak, u želji da zaštite najmlađe, roditelji nerijetko znaju i pretjerati. Pedijatri upozoravaju da nema potrebe za stvaranjem sterilnih uslova, jer se imunitet gradi upravo u kontaktu sa okruženjem.
“Dijete mora prati ruke, ali se imunitet stiče boravkom među drugom djecom. Tokom igre djeca se mogu uprljati u pijesku, ali u pijesku i na površinama nema toliko bakterija koliko ih ima u direktnim kontaktima. Ako je jedno dijete bolesno, pa kihne ili kašlje blizu drugog, tako se prenose bolesti. Higijenu ruku moramo održavati, ali ne treba ići u krajnost – dijete ne mora biti sterilno niti ga treba prati do iznemoglosti”, dodala je doktorica Pašalić.
Očuvanje zdravlja kada je riječ o higijeni ruku čini upravo balans – nema potrebe za dezinfekcijom svakog koraka, ali se ni osnovna pravila ne smiju zanemariti.
Pranje ruku toplom vodom i sapunom ostaje najjeftiniji i najdjelotvorniji lijek koji imamo u sopstvenim rukama.
Renata Š. Novaković
Foto: fraserhealth.ca