PRVE KAŠICE: DOMAĆE ILI KUPOVNO – ŠTA JE NAJBOLJE ZA BEBE?

Prelazak sa mliječne ishrane na prve čvrste zalogaje donosi veliku radost, ali i ozbiljne dileme za roditelje. Kada dođe vrijeme za uvođenje polučvrste hrane, glavno pitanje više nije samo šta dati bebi, već odakle ta hrana dolazi. Roditelji se nalaze pred teškim izborom: da li pripremati domaće kašice od voća i povrća kupljenog na tržnici ili u marketu – za koje ne znaju čime je tretirano – ili se osloniti na gotove, komercijalne kašice iz apoteka i prodavnica?
“Uglavnom pravim kašice, ali kada negdje pođemo van kuće onda nam je pomoć kupovna kašica”, rekla je jedna Prijedorčanka.

Iako su kupovne kašice spas u žurbi, stručnjaci upozoravaju da industrijska priprema nosi i određene nedostatke.
“Komercijalne kašice na tržištu prilično su dobrog nutritivnog sastava. Ono što je jako bitno jeste da prolaze izuzetno rigorozne provjere prisustva rezidua pesticida i teških metala – iz tog aspekta smo sigurni. Međutim, prilikom termičke obrade i pasterizacije dolazi do gubitka pojedinih termolabilnih vitamina”, objašnjava Žaklina Šatara Marković, magistar farmacije, specijalista i magistar nutricionizma.

Upravo zbog toga, domaća kašica ostaje najbolji izbor, pod uslovom da se pripremi na pravi način.
“Ja sam uvijek za varijantu da se kašice pripremaju kod kuće, ako imamo adekvatno voće i povrće iz domaćeg ili provjerenog uzgoja. Hranu ne pasiramo, već je kuvamo na pari i gnječimo viljuškom. Tako ostaju sitni komadići i beba se od prvih dana navikava da žvaće, čime se jačaju mišići usne duplje i ždrijela i sprečavaju kasniji problemi sa zubima i govorom”, dodaje Šatara Marković.
Pored same pripreme, svako roditeljstvo nosi i onu vječnu dilemu – kada je zapravo pravo vrijeme da beba proba nešto novo i kako da budemo sigurni da joj nova hrana prija? Pedijatri imaju jasan savjet – polako, planski i sa mjerom.
“Najvažnije je da hrana bude prilagođena uzrastu djeteta – dakle, voćne i povrtne kašice, kao i mesne da budu na prirodnoj bazi, odnosno iz domaće i provjerene proizvodnje. Najbolje je da to bude termički obrađeno i pripremljeno po receptima, da hrana bude raznolika i da se svakih dva-tri dana uvodi nova namirnica. Ako počnemo sa šest mjeseci, daju se voćne i povrtne kašice, pa se svaka dva-tri dana uvodi neko drugo voće ili povrće, kako bismo u slučaju alergija ili neželjenih efekata znali na koju je hranu dijete alergično, ako jeste”, pojašnjava prim. dr Azra Pašalić, specijalista pedijatrije.

Odbijanje hrane česta je muka svakog roditelja. Pedijatri upozoravaju da odustajanje na prvu nije rješenje, jer se ukus i navike grade postepeno.
“Dojenče još uvijek nema potpuno razvijene osjetne papile na jeziku i tek uči da prepoznaje ukuse – od slatkog i slanog, do kiselog. Da bismo dijete navikli na raznovrsno voće i povrće, ne smijemo odustati na prvu i reći ‘ono ovo ne voli’. Ne treba biti rigorozan i forsirati obrok po svaku cijenu, ali ni lako odustajati. Najbolje je napraviti pauzu na svaka dva do tri dana, pa pokušati ponovo ili namirnicu koju odbija pomiješati s hranom koju rado jede, dok se ukus postepeno ne razvije”, zaključuje Pašalićeva.
Na kraju, tajna prvih zalogaja nije u teglama ili pijačnim cekerima, već u ravnoteži i strpljenju. Najvažnije je da majke nemaju grižu savjesti – i domaća i kupovna kašica imaju svoje mjesto, sve dok je zdravlje i napredak djeteta na prvom mjestu.



Renata Š. Novaković
Foto: iStock

VAŠ KOMENTAR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

NAJČITANIJE