“Danas, kada postajem pionir dajem časnu pionirsku riječ…” Nekad su ove riječi izgovarale generacije malih Jugoslovena, sa plavom titovkom na glavi, petokrakom na čelu i crvenom maramom oko vrata.
Obećali su da će biti dobri đaci, dobra djeca koja poštuju starije. Da će voljeti Jugoslaviju, i sve ljude koji u njoj žive. Koliko je toga u zakletvi, i kud nestadoše toliki Jugosloveni, ostaje pitanje. Kako je to nekad bilo i kakva je atmosfera vladala, u Prijedoru, pojasnio je hroničar grada Milenko Radivojac.
Sve je bilo u svečanom i slavljenićkom dugu, ispunjeno manifestacijama, a tog dana otvrana su mnoga preduzeća i ustanove. Tad su i učenici polagali pionirske zakletve, i kako kaže Radivojac, tog dana među njima nije bilo nikakve razlike.
– Sva djeca su tad nosila iste kape, iste marame. Nije se znalo ko je bogat a ko siromašan. I gledajući na televiziji emisiju, gdje se vidi da danas slično rade djeca na Tajlandu, u čovjeku se probudi žal za vremenom kada smo svi bili isti – kaže Radivojac.
Ipak, došla su neka druga vremena, nove ideje, istorija i principi. Za pionire i njihove marame danas nema mjesta u školama. Ali nekakve manifestacije koje slave učeničko zajedništvo bile bi poželjne. Naravno, prilagođene duhu vremena u kojem živimo.
– Pionirska zakletva bila je lijep dio onog školskog sistema. Ovaj današnji sistem je naslijedio mnogo šta, ali neke stvari su izbrisane. Zbog rata, migracija stanovništva, strukture društva, prelaska u kapitalizam. Sve to se manifestovalo i u školama. I obilježavano neke druge datume. I treba da se ide u korak sa vremenom. – navela je Gorana Bosančić direktor OŠ “Petar Kočić”.
Z.J.