Jadranka Ružičić (38) slabovida je od rođenja. Vid joj je oštećen 90 odsto, ali to je nije spriječilo da završi fakultet i stekne diplomu socijalnog radnika. Srećno je udata, a planira da se ostvari kao majka.
Već tri i po godine u potrazi je za poslom. Kao volonter u Centru za socijalni rad u Prijedoru, odradila je pripravnički staž. Uspješno je položila državni ispit, ali kako kaže, iako se nadala stalnom zaposlenju, mjesta za nju u ovoj ustanovi, nažalost, nije bilo. Ipak, srećna je što je imala priliku da se pokaže u struci za koju se školovala.
– Radom u Centru za socijalni rad zapravo sam shvatila koliko volim ovaj poziv. Teorija je jedno, a praksa je drugo. Neopisiv je osjećaj kada pomognete nekome i kada ta osoba vidi neku nadu u vama. Meni nije teško raditi, ja znam da mogu, ali to moraju da shvate i nadležni. Malo sam istraživala i saznala da sam jedina osoba sa invaliditetom sa državnim fakultetom na evidenciji Zavoda za zapošljavanje RS, Filijale Prijedor – kaže Jadranka.
Ne gudi nadu kada je zaposlenje u pitanju. Kaže, pojaviće se neko ko će vrednovati njen trud i zalaganje. I za vrijeme studija, doživjela je neprijatne situacije zbog invalidnosti, ali se nije predala.
– Prvi put diskriminaciju sam osjetila na svojoj koži kada sam upisala Tehnološki fakultet u Banjoj Luci, 2007. godine. Onemogućeno mi je da odradim laboratorijske vježbe, a samim tim i da izađem na ispit, jer imam problema sa vidom. Išla sam na terapije u Novi Sad, propustila dva termina vježbi, pri povratku asistentica mi je rekla da ne mogu da nastavim. Tako sam postala jedini student na Univerzitetu u Banjoj Luci, kojem je onemogućen nastavak studiranja. Branko Suzić, predsjednik Saveza slijepih RS mi je dogovorio sastanak sa tadašnjim dekanom Filozofskog fakulteta, koji sam upisala i završila – priča nam Jadranka.
Ona je jedna od onih koje ne drži mjesto. Voli da radi, da se druži. Šminka se sama, sprema kolače, sređuje kuću, aktivna je na društvenim mrežama. U međuvremenu nalazi dovoljno vremena da pomogne i ljudima oko sebe. Trenutno se brine o jednoj starici. Suočena sa svojim problemom, ona i te kako razumije probleme drugih. Aktivistkinja je za prava osoba sa invaliditetom. Učestvuje u brojim projektima, istraživanjima, ali i humanitarnim revijama. Kako ističe, većina osoba sa invaliditetom je neaktivna i nemotivisana pri zapošljavanju i aktivnostima u organizacijama i udruženjima. U suštini je potrebno da se pokrenu, da se ugledaju na aktiviste u Banjoj Luci, smatra ona, da bi bili vidljiviji i da bi ostvarili svoja prava.
– Radovan Ristić ispred Udruženja distrofičara iz Banja Luke i ja smo uradili pilot-projekat za personalnu asisteniciju, koja je zaživjela prošle godine u ovom gradu. Tako je Prijedor posto drugi grad u RS u kojem se provodi ovo pravo. Za dalje provođenje znaćemo više nakon usvajanja gradskog budžeta za ovu godinu, jer sve zavisi od novčanih sredstava koja će biti izdvojena za tu namjenu – kaže Jadranka i dodaje da će se u narednom periodu zalagati za to da se u ovom gradu otvori Kancelarija za pružanje podrške osobama sa invaliditetom.
Optimizam i želja je nikada nisu izdali. A neće ni sada, tvrdi Jadranka! Dok ne dobije radnu knjižicu, ostaće dosljedna pozivu za koji se školovala. Da pomaže drugima!
M. Šodić