U Međuvođu kod Kozarske Dubice proslavljena je slava hrama Svetih Novomučenika Jasenovačkih. Podignut na mjestu koje je tokom Drugog svjetskog rata bilo svjedok stradanja, hram danas predstavlja mjesto molitve, sjećanja i nade. Nakon ustaško-njemačke ofanzive na Kozari 1942. godine, kroz Međuvođe su prolazile kolone srpskih civila sa Kozare, Knešpolja i okolnih krajeva, odvođenih u sistem logora Jasenovac. Prema podacima koji su izneseni, najmanje 60 hiljada srpskih civila ubijeno je tokom i nakon ofanzive u ljeto 1942. godine. Mnogi su stradali na Kozari, dok su drugi odvedeni u logore jasenovačkog sistema. Tada četrnaestogodišnji Dragomir Madžar iz Donjeg Jelovca preživio je dva mjeseca u Jasenovcu, gdje je bio sa majkom i šestogodišnjim bratom. U ratnom vihoru izgubio je više desetina članova porodice.
„Mrtve sam vidio svaki dan. Svaki dan. Svako jutro dolazi čovjek sa konjima i kolima i kupe mrtve. Svako jutro“, kaže Madžar. Sjećanja na odvođenje u logor i danas su potresna. Ljuba Kotaran posebno pamti trenutke kada su odvajana djeca.
„Užasno je bilo, gadno. Sve su nas šćerali u Jasenovac, kupili su djecu najprije. Meni je bilo najgadnije kad su kupili djecu, mušku. Onda stoji vriska žena, stoji vriska djece“, dodaje Kotaran. Knešpolje je bilo jedno od najtežih stradališta Kozare i Potkozarja. U Međuvođu, na prostoru gdje su ustaše prikupljale zarobljene civile prije njihovog odvođenja u logor, danas se nalazi hram posvećen jasenovačkim novomučenicima. Samo u knežičkoj parohiji, prema iznesenim podacima, ubijeno je više od 1.400 djece mlađe od 14 godina. O tragediji čitavih porodica svjedoče knešpoljska groblja. Na brojnim spomenicima uklesana su imena više članova porodica, iako njihovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni. „Kad dođete u groblja knešpoljska, vidjećete mnoštvo spomenika na kojima su ispisana više imena ili čak cijele porodice, a tu nisu zemni ostaci. Na pitanje tim ljudima zašto to, oni kažu: čuli smo da je đed završio u Zemunu, na Kozari, Uni, u Jasenovcu, Sisku“, kaže paroh knežički Željko Jevđenić.
Ipak, hram u Međuvođu danas ne govori samo o stradanju. Njegova porta i bogosluženje ispunjeni djecom svjedoče da život nastavlja da traje. Episkop marčanski Sava poručio je da ni najveća nastojanja da se život uništi ne mogu dovesti do njegovog konačnog gašenja. „Tamo gdje čovjek iskoristi najveća sredstva da ugasi život, on u stvari ne može ugasiti život“, rekao je episkop Sava. On je naglasio da su djeca koja su pjevala na liturgiji najljepši pokazatelj obnove života. „U tom hramu danas čuli smo djecu koja pjevaju liturgiju i hram ispunjen djecom na svetom bogosluženju. Tako da je ovaj hram nekako pečat obnove života“, dodao je episkop Sava. Sa obilježavanja hramovne slave upućena je poruka da jasenovačke žrtve ne smiju biti prepuštene zaboravu. Čuvanje istorijskog pamćenja i prenošenje svjedočanstava mladima, istaknuto je, predstavljaju obavezu svih generacija. Ministarka uprave i lokalne samouprave Republike Srpske Senka Jujić poručila je da mladi moraju znati o stradanju nedužnog stanovništva tokom Drugog svjetskog rata i vladavine NDH. „Kultura sjećanja je naša obaveza, ne samo da se sjećamo, nego i da mladim generacijama prenosimo sve ono što se dešavalo u toku Drugog svjetskog rata za vrijeme vladavine NDH, šta su radili nedužnom stanovništvu, na najmonstruozniji način“, navela je Jujićeva. U porti hrama osveštani su temelji Svetosavskog doma. Planirano je da u njemu bude uređena spomen-soba, u kojoj će se čuvati predmeti koji su pripadali žrtvama ustaškog genocida u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Međuvođe tako nastavlja da bude mjesto u kojem se prošlost pamti, a život gradi na temeljima istine i sjećanja.
Gordana Kaurin