„Otkriveni jezivi detalјi zločina, osam puta izbo partnerku“, „Detalјi užasa, Žarko s dva noža izbo Nedu“, „Partnerku izbo nožem, pa ugušio sunđerom“ …samo su neki od eksplicitnih naslova koji su propratili definitivno brutalno ubistvo 44- godišnje Prijedorčanke. I izazvali buru, uglavnom osuđujućih komentara, a gdje bi drugo nego na društvenim mrežama. Prsti na tastaturi tražili su smrtnu kaznu, oduzimanje imovine, isti tretman ubice i njegove žrtve, anonimusi su postali sudije, a tekstovi u kojim se tražio detalј više brutalanog ubistva najčitanije štivo. Tek rijetki su tražili malo saosjećanja prema porodici žrtve, a samo nekoliko, koliko sam bar ja primijetila, se zapitalo gdje su u vrijeme kobne svađe, očito nesretnih partnera, bile komšije. I zašto nisu reagovale. Ne branim novinarsku branšu, ali odavno nametnuto pravilo tiraža, broja pregleda i slično, u vremenu kad nam svima zajedno očito ništa nije sveto je da su ovakve vijesti nažalost i najčitanije. One prodaju novine, kao i skandali, tuđe nevolјe na koje obično ne reagujemo… a nikako ne neka edukativna štiva koja su većini, vidi se to po broju dijelјenja i lajkova, u najmanju ruku dosadna. Pa se valјda zato, po tim nekim čudnim pravilima od kojih se ponekad diže želudac, a linijom manjeg otpora i servira ono što se traži. Zato i Arena. Pitanje savjesti, stav da tuđi problemi nisu i naši, da treba biti gluh i slijep na sve što nije usko u našem dvorištu su široka tema za stručnjake svih profila, kao i pitanje da li je moglo drugačije i da li se moglo ranije reagovati. I ko je u krajnjem to trebao uraditi kod dvoje odraslih lјudi, u vezi bez razuma?Da nije kasno možda bi bilo i efekta, ali ako sve skupa s onim gore pobrojanim naslovima ponudi malu dozu razmišlјanja, onda i povisoke ograde arene u kojoj smo očito vlastitim izborom ne bi trebale biti prepreka za neki spasonosan skok. Uvijek i ne bez razloga ponavlјam , do nas je !
Mira Zgonjanin