Ratku Pilipoviću, ocu poginulog borca u minulom Odbrambeno-otadžbinskom ratu uručena je novčana pomoć i paket od Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila grada Prijedora. Zdravka Karlica i Slaviša Knjeginjić uručili su Ratku pomoć, koja mu mnogo znači. Ratko je izbjegao iz Bihaća, a sin mu je poginuo na Plješevici 1995. godine u januaru. U martu je razmijenjen i sahranjen. Nakon smrti supruge Ratko živi sam. Tuga i bol za sinom ne janjavaju. Sin je iza sebe ostavio kćerku, a Ratkova snaha, unuka, njena djeca I kćerkina djeca ga uvijek obilaze.
Ratko kaže da nema većeg bola od gubitka djeteta.
“ Sin je kako je rastao samo mislio o meni, jer ja sam invalid, pa su mislili kad ostarim da neću moći raditi ništa, a on me je uvijek branio i uvijek je govorio dok je moga imena Ratko neće propasti”, priča sa suzama u očima Ratko.
Ova posjeta je i jedna od stalnih aktivnosti Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila grada Prijedora, u kojoj obilaze stare i iznemogle roditelje poginulih boraca.
Slaviša Knjeginjić, potpredsjednik gradske Organizacije porodica poginulih grada Prijedora navodi da je Ratka zadesila teška sudbina. Izbjegao je iz Bihaća 1995. godine, izgubio sina, a i supruga je umrla.
“Ima porodicu od kćerke koja ga obilazi, snaha ga obilazi što je jako lijep primjer, jedan pozitivan i mi se susrećemo često s tim primjerom da snahe i unučad obilaze te naše stare roditelje, što nas čini zaista sretnim. Evo i mi se trudimo zaista da budemo na usluzi , da dođemo, da obiđemo, da vidimo, jer imamo puno roditelja u staračkim domovima, a imamo čak i supruga koje su nam već u staračkim domovima, tako da situacija nimalo nije blistava . Teška je više moralno, nego ekonomski”, naglašava Knjeginjić.
Ljudi poput Ratka Pilipovića nikad neće i ne mogu zaboraviti da su u proteklom ratu izgubili najvrijednije i najdraže što su imali.
Gordana Kaurin
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na https://kozarski.com/