“Situacija u Srpskoj je veoma teška, ali ne krivicom Vlade i rukovodstva RS. Imamo razna spoticanja od strane velikih sila, država, ambasada koje hoće da nas unište i da RS nestane. Oni to ne kriju i iz dana u dan to javno i govore. S druge strane, Vlada RS i predsjednik Milorad Dodik grčevito se bore i uspijevamo. U nevjerovatnim uslovima u kojima radimo, održali smo stabilnost. Svi zajedno treba da vjerujemo u RS, treba da vjerujemo u sistem. Ko će da vrši određene političke funkcije, nije bitno. Naš zadatak je da čuvamo Srpsku i jedinstvo srpskog naroda, jer mi političari smo promjenlјivi, Republika Srpska je vječna”, rekao je u razgovoru za “Kozarski vjesnik” povodom Vidovdana, krsne slave Vojske RS, ministar Egić.
U javnosti RS stiče se utisak da se cijeli svijet obrušio na nas. Zašto i kome smeta RS?
– To je nažalost tačno, jer smo mi jedan mali i ponosni narod koji se drži poznate krilatice: “Tuđe nećemo, svoje ne damo.“ Ono što je naše, mi lјubomorno čuvamo, održavamo, njegujemo i ne gledamo u tuđe dvorište. Nešto što nije naše, mi ne prisvajamo.Tako je oduvijek bilo kroz istoriju srpskog naroda, pa evo i danas.
Kako komentarišete određene spekulacije o ukidanju 9. januara, Dana RS, od strane opozicionih lidera?
– Meni je zaista žao što su opozicioni lideri i partije prihvatili priču koja nije iz njihove glave, već iz stranih ambasada, iz političkog Sarajeva, koji hoće da se srpski narod razjedini. Dan RS, 9. januar, će ostati, jer je to dan kad je rođena naša Republika. Nastavićemo da ovaj dan i u budućnosti obilјežavmao na dostojanstven način. Uz ovaj praznik, Srpska će obilјežavati i 15. februar, Sretenje, Dan državnosti, zajedno sa Srbijom, što je i dogovoreno na Svesrpskom saboru u Beogradu. Srbi sa ove i one strane rijeke Drine nastoje da se što više ujedinjuju, i to na mogo načina. Zajedničko obilјežavanje ovog značajnog datuma iz naše istorije, samo je još jedan način da se još više zbližimo.
Srbija i Srpska imaju neraskidive veze. Pokazao je to Svesrpski sabor u Beogradu. Možete li nam pojasniti šta konkretno donosi Deklaracija koje su potpisale vlade Srpske i Srbije?
– Zbog javnosti ću pojasniti da je tačan naziv Deklaracija o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda. To je dokument koji će dodatno institucionalizovati ono što su do sada zajedno radile Srpska i Srbija. U toj deklaraciji, što nam stalno spočitavaju, ništa se ne odnosi na druge narode i ni u jednom momentu se ne ugrožava mir i stabilnost regije i Balkana. Dokument promoviše mir i stabilnost, naredne korake našeg naroda, zajedničke nastupe i njegovanje kulture sjećanja. On je i podrška izbornom Dejtonskom mirovnom sporazumu i Ustavu RS. Jedinstveni smo i po tome da su Kosovo i Metohija neotuđivi dio Srbije i jasno je precizirano kako ćemo sarađivati kada su kultura i obrazovanje u pitanju. U Deklaraciji je naglašena izgradnja dva memorijalna centra koja će biti posvećena jasenovačkim žrtvama. Jedan će biti izgrađen u Gradini, a drugi u Beogradu. Naš zahtjev je bio da on bude na rijeci Savi, jer su Srbe koji su ubijani u logoru Jasenovac bacali u tu istu rijeku i tijela su plutala sve do Beograda. Ovo je izuzetno važan dokument za sve Srbe, pogotovo kada danas trpimo snažne pritiske. Želim još jednom da naglasim da Deklaracija nije usmjerena ni protiv koga drugoga osima na mir, stabilnost i napredak.
Kako će sarađivati resorna ministarstva Srpske i Srbije, s obzirom da ste nedavno u Banjaluci razgovarali na ovu temu sa Nemanjom Starovićem, ministrom za rad, zapošlјavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije?
– Jedna od odluka Deklaracije je i da ministarstva ostvare što bolјu saradnju. Mi smo i sa bivšim ministrom Selakovićem imali izuzetnu saradnju, a nastavićemo je i sa sadašnjim, u smislu što bolјeg i kvalitetnijeg rješavanja problematike iz domena naših ministarstava.
Od nove godine borcima je borački dodatak sa 2.20 KM povećan na 3 KM. Koliko boraca sada ostvaruje pravo na jedinstven borački dodatak i kako izgleda primjena Vladine uredbe u praksi?
– Podsjetiću da je, krajem prošle godine, Vlada RS donijela izmijenjenu Uredbu o jedinstvenom boračkom dodatku i isplati. Na zahtjev BORS-a koji je učestvovao u pregovorima, ali i drugih organizacija proisteklih iz Odbrambeno-otadžbinskog rata, postigli smo dogovor o povećanju. Primijenili smo novi sistem, a to je učešće po mjesecu u zoni borbenih dejstava. To je izazvalo pozitivne reakcije među borcima. Na taj način smo uvažili svakog borca koji je makar i jedan mjesec proveo na ratištu, odnosno ima pravo da prima borački dodatak tj. nadoknadu. Naravno da možemo pričati o tome da li je to dovolјno ili ne, ali to je ono što smo maksimalno mogli za sada. Za maj je isplaćen borački dodatak za oko 177.000 boraca. Imamo određene primjedbe sa kojima se i ja slažem, a primjedba je stara 30 godina. Pitaju otkud toliko boraca sada? Svaki dan pričamo o tome i raspravlјamo na tu temu, jer je u javnosti stvoren negativan kontekst svega ovoga, ali s pravom. Zato se traži revizija i mi reagujemo, pričamo i objašnjavamo borcima da mi stalno vršimo reviziju. To je konstantan proces i svako ima pravo da zatraži reviziju, pod uslovom da ima valјane dokaze. Trenutno, u Ministarstvu vršimo reviziju za oko 200 boraca.
Šta se konkretno još radi na pobolјšanju materijalno-socijalnog položaja boračkih kategorija i RVI?
– Vlada RS kontinuirano radi na pobolјšanju materijalnog i socijalnog položaja svih kategorija iz domena ministarstva na čijem sam čelu. Mnogo je novca uloženo u boračko-invalidsku zaštitu, potom u kupovinu ortopedskih pomagala, banjsko-klimatsko liječenje. Borački dodatak i invalidnine redovno se isplaćuju. Takođe, imamo i vanredne isplate za socijalno ugrožene borce, za njihovo liječenje. Penzioneri i boračka populacija imaju prioritet u budžetu i tako će biti i u budućnosti.
Kakva je saradnja sa Gradskom upravom Prijedor, s obzirom da i Grad izdvaja značajna sredstva za borce i penzionere?
– Saradnja je odlična, kako sa nadležnim odjelјenjem, tako i sa Boračkom organizacijom u Prijedoru. Prijedor je lokalna zajednica koja, moram priznati, najviše sredstava izdvaja za borce i penzionere. To moram pohvaliti i kao učesnik Odbrambeno-otadžbinskog rata, ali i kao Prijedorčanin.
Koliko pridajemo značaja kulturi sjećanja i u kakvom stanju su danas spomen-obilјežja ?
– Na čelu sam Odbora za obilјežavanje i njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova pri Vladi RS i u kalendaru su 33 događaja od republičkog značaja. Od toga, sedam obilјežavamo zajedno sa Srbijom. To samo govori da veliku pažnju posvećujemo kulturi sjećanja i da smo veoma ozbilјni i obazrivi po tom pitanju. Nastojaćemo da u kalendar stavimo još neke događaje iz naše istorije. Od ove godine smo uvrstili i Prebilovce, kao jedno od većih stratišta srpskog naroda. Takođe, Vlada RS izdvaja značajna sredstva i za izgradnju Centralnog spomen-obilјežja u Banjaluci, zajedno sa Gradom Banjaluka. Nadamo se da će on vrlo brzo biti završen. Biće to monumentalna građevina koja će biti na ponos svih nas, jer Srpska ne zaboravlјa poginule borce koji su svoje živote ugradili u stvaranje RS. Veliku pažnju posvećujemo održavanju, ali i izgradnji spomen-obilјežja i spomen-soba na cijeloj teritoriji Srpske, u svim mjestima gdje su naši borci poginuli.
Jedan od prioriteta je zapošlјavanje djece poginulih boraca. Da li je bilo razgovora na ovu temu sa privrednicima Srpske?
– Ova tema je zaista urgentna i to je problem koji traje trideset godina. S tim u vezi, u stalnom smo kontaktu sa svim organizacijama proisteklim iz Odbrambeno-otadžbinskog rata i sada intenzivije radimo na rješavanju ovog problema. Narednih desetak dana u Banjaluci, kao gradu koji je izabran za pilot-projekat, djeci poginulih boraca koja se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošlјavanje, biće ponuđeno zaposlenje. Imamo uvjerenja iz Unije poslodavaca RS, da će svako ko se izjasni da želi zaposlenje, posao i dobiti. Nakon toga, formiraćemo radnu grupu u čiji rad će biti uklјučene sve organizacije koje se bave boračkom problematikom, a tu praksu nastavićemo i u drugim gradovima Srpske. Ponudili smo poslodavcima u realnom sektoru da zaposle djecu poginulih boraca, nekvalifikovane, kvalifikovane i one sa srednjom stručnom spremom. Ovdje očekujem veći angažman Zavoda za zapošlјavanje RS. Do sada smo se lakše nosili kada su u pitanju djeca poginulih boraca sa visokom stručnom spremom. Mislim da ćemo uspjeti da dokažemo da od onih koji se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošlјavanje, nisu svi aktivni tražioci posla. Imamo određene primjedbe gdje se nezaposlena lica prozovu, dođu da se evidentiraju, a u stvari rade u Sloveniji ili Nјemačkoj. Uskoro ćemo saznati ko su aktivni tražioci posla. Istakao bih i negativnu konotaciju ovog problema po društvenim mrežama. Dok jedni kažu – zašto ranije nismo zaposlili tu djecu, drugi ističu da oni više nisu djeca već odrasli lјudi. Zlonamjerni treba da znaju da su svi oni, koliko god imali godina, djeca poginulih boraca i nije u redu da se ova kategorija zloupotreblјava u političke svrhe.
Kakav je Vaš stav o položaju radnika u Srpskoj?
– Kada je Vlada RS podigla minimalac, tada smo imali priče od strane opozicionih lidera koji inače sve gledaju u negativnom kontekstu, da će doći do kolapsa, da će privreda da poklekne, da će uvećana plata imati mnoštvo negativnih efekata. Trenutna situacija govori suprotno. Problema ima, ali ne zbog povećanja najniže plate. Mi smo radnike zaštitili, ali smo i značajno smanjili sivu ekonomiju. Umanjili smo odliv radne snage i sve su to efekti koji su vidlјivi. Određene grane u privredi imaju problem, ali je i tada premijer rekao da će Vlada RS intervenisati u slučaju da dođe do problema u određenim granama privrede. Što se položaja radnika u Srpskoj tiče, tu je situacija šarolika. Generalno, status radnika se pobolјšava, a i izjednačavaju se uslovi rada u privatnom i javnom sektoru.
JEDINSTVO BORACA
– I ove godine dostojno smo obilјežili godišnjicu proboja Koridora na Dugoj Nјivi kod Modriče. Mnogo mladih lјudi je dalo svoj život i njihova žrtva nikada neće biti zaboravlјena. I tu su borci pokazali da su jedinstveni. Mnogi su došli na Dugu Nјivu, a prisustvovali su i moji saborci iz prijedorskih ratnih jedinica, 43. motorizovane, Pete kozarske brigade i jedinica MUP-a.
VIDOVDAN
Skupština srpskog naroda u BiH na zasjedanju u Banjaluci, 12. maja 1992. godine, donijela je odluku o formiranju Vojske RS. Postojala je od 12.5. 1992. do 1.1.2006. godine, nakon čega je ušla u sastav Oružanih snaga BiH. Kroz Vojsku RS prošlo je 210.000 boraca, a 23.801 njen pripadnik položio je život u Odbrambeno-otadžbinskom ratu za odbranu Srpske.