Prvi maj, praznik rada, slavi se širom svijeta kao dan borbe za radnička prava. Za mnoge, to je prilika za opuštanje s porodicom i prijatelјima na obližnjim izletištima. Prijedorčani uglavnom biraju Kozaru ili rijeku Sanu, uživajući u zajedničkim trenucima, daleko od svakodnevnih obaveza.
“Obično prvomajske praznike proslavlјam u okolini Prijedora. Tu je Kozara, tako da je to naš najčešći odabir za izlet kako bismo se družili u prirodi”, rekao je Prijedorčanin Mladen Malić.
Prvi maj obilјežava se kao sjećanje na velike radničke proteste u Čikagu, 1886. godine. U to vrijeme, Prijedor se oporavlјao od požara, a broj radnika bio je neznatan u poređenju sa velikim industrijskim gradovima Amerike.
„Na našim prostorima, 1. maj se obilјežavao i prije Drugog svjetskog rata, a nakon rata, otprilike desetak godina, dolazilo je više lјudi sa sela u grad. U gradovima su se organizovale razne manifestacije i smotre, a u nekim većim centrima, poput Beograda, održavane su i vojne parade. Kod nas to nije bila praksa, već je organizaciju preuzeo sindikat. Sjećam se, kao učenik osnovne škole, da smo učestvovali u paradi, voženi kamionima. Bio je to trenutak kada je bilo važno zauzeti dobro mjesto na kamionu, jer je to značilo biti vidlјiv u gradskom okuplјanju“, rekao je Milenko Radivojac, arheolog u penziji i hroničar grada.
Prema njegovim riječima, 1. maja bila je tradicionalna prvomajska budilica, koja je budila Prijedorčane pleh muzikom. U muzičkom pavilјonu u centru Ljubije održavani su koncerti, dok je na trgu u Prijedoru priređivan nezaboravan vatromet.
„Jedan od najposebnijih trenutaka za mene i sve nas bio je jutarnji uranak 1. maja, oko pet časova, kada nas je budila muzika. Zvuk limene muzike, poznate kao pleh glazba, koju su mještani Ljubije, odnosno tamošnji rudnik, posebno njegovali, budio nas je iz sna. Orkestar od oko dvadesetak članova prolazio je ulicama grada i svirao koračnice. To je bio jedan od najlјepših doživlјaja iz mog djetinjstva, i to najviše pamtim“, naglasio je Radivojac.
Povodom Praznika rada organizovani su kulturni događaji, sumirani rezultati godine i predstavlјeni planovi za narednu, sve u duhu napretka i blagostanja. Međutim, sredinom sedamdesetih, praznik je izgubio svoj socijalistički karakter, sveo se na zabavu i odmor, umjesto na proslavu rada i napretka.
„Obično smo uoči 1. maja u Muzeju organizovali izložbe, što je postalo uobičajeno. Ponekad su organizovani i kulturni sadržaji, poput premijera u Pozorištu. Sindikat je organizovao događaje pred ‘Patrijom’, postavlјajući binu na kojoj su držani govori o pozitivnim rezultatima, ali i kritikama ako nešto nije bilo kako treba. Međutim, sredinom sedamdesetih godina, praznik je počeo da se mijenja. Prvi maj postao je dan za izlete – spajali su se neradni dani, pa se često dodavao još jedan, tako da su pripreme za roštilј, ćevape, ovce i prasiće počinjale danima prije. U okolini Prijedora imamo mnogo lijepih izletišta, od Mrakovice do Pašinca, a gotovo svako selo, u okolini društvenog doma, ima svoje mjesto za okuplјanje“, dodao je Radivojac.
Danas nema više pleh muzike, velikih tvornica i borbe za radnička prava. Prvi maj postao je samo još jedan dobrodošao neradni dan, bez značajnije istorijske pozadine i onih vrijednosti koje su ga nekada činile posebnim.
Renata Š. Novaković