„Prvi maj ima tradicionalnu i istorijsku ulogu na ovim prostorima. Tu istorijsku ulogu njeguje sindikat i predstavlјa bunt, iskazivanje nezadovolјstva. Želimo da pojačamo sindikalnu ulogu kada je u pitanju obilјežavanje Prvog maja. Sindikatu nije cilј konflikt. Mislim da nije ni poslodavcima. Cilј je rješenje. Uloga sindikata je toliko značajna, jer je veliki izazov pred sindikatom da radi na edukaciji članstva, da bude agresivniji, da bude neko ko će upirati prstom u aktuelne probleme. I ne samo upirati nego i nuditi rješenja. Boriti se za njih“, kaže u intervjuu za „Kozarski vjesnik“ Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske.
Prvi maj je praznik rada i borbe za radnička prava. Da li je ovaj dan izgubio osnovnu svrhu s obzirom da se godinama unazad stalno krše radnička prava? Na koji način ćete skrenuti pažnju na položaj radnika u Srpskoj?
– Prvi maj je, istorijski gledano, nastao na krvlјu i borbi radnika za osnovna radnička prava: za tri osmice, za bolјe uslove rada, za veću platu i za život koji radnik zaslužuje. Od tog istorijskog nastanka Prvog maja, pa do danas, stvari su se mijenjale, pošto su se mijenjali i procesi proizvodnje, ali je uvijek ostala ta spojnica između sadašnjeg i prošlog vremena, borba radnika za bolјe uslove rada, za veće plate, za dostojanstven život. Tu se ništa nije promijenilo. I ove godine i svih godina, Savez sindikata Republike Srpske je, u skladu s odlukama nadležnih organa, vrlo javno obilјežavao Prvi maj protestnom šetnjom iskazujući svoje zahtjeve i naglašavao šta je ono što poslodavci i vlast treba da urade, gdje su problemi radnika, kako mi (Savez sindikata RS) predlažemo da se ovi problemi rješavaju. Sa više-manje uspjeha smo nakon tih protestnih šetnji stvari popravlјali. I u ovu godinu smo ušli s novim sistemom plata, što je proizvod jednog vrlo odgovornog rada Saveza sindikata Republike Srpske i granskih sindikata, koji djeluju u okviru Saveza. Prvi put smo uveli četiri najniže plate kao zaštitnu kategoriju, a ne kao osnovne plate. Zašto smo to uradili? Zato što smo, prateći zvanične podatke i iznose plata radnika u Srpskoj i posao koji oni rade, razumjeli da je institut najniže plate toliko eksploatisan. To, međutim, nisu razumjeli naši socijalni partneri, pa smo ih snagom argumenata uvjerili da je prisutna zloupotreba najniže plate i da imamo situaciju da u firmi koliko god radnika radi, svi imaju platu od recimo 900 KM, a ostatak se najčešće daje u koverti. Tako su oštećeni i radnici i socijalni fondovi i cijela država. Nama je bilo važno da stvari promijenimo, jer su radnici oštećeni i zato smo ušli u tu veliku i tešku priču oko uvođenja četiri najniže plate. Naravno, taj posao nije završen i ja vjerujem da ćemo i za ovaj Prvi maj poslati jasnu poruku, ali i zatražiti razgovore kako da dođemo, odnosno da načinimo drugi korak da povećamo iznos ove četiri najniže plate i da uvedemo još dvije najniže plate u skladu sa stručnom spremom i poslovima koje radnici obavlјaju. Dakle, Prvi maj na ovim prostorima ima još jednu karakteristiku, a to je ona tradicija koja je njegovana iz nekog drugog sistema iz države koje više nema, a to je da je Prvi maj svečarski, da se lјudi druže, da se porodice druže, da se prijatelјi okuplјaju, da se organizuju uranci koji podrazumijevaju jednu vrlo lagodnu atmosferu gdje se družite, zapjevate, jedete. Nekad smo bili i lјuti na naše članstvo koje je u prvi plan stavlјalo upravo ovu tradiciju. A onda smo razumjeli da je jedan dio te tradicije jedan izduvni ventil kada se lјudi okuplјaju, odnosno radnici koji najčešće imaju malo slobodnih dana u sedmici, neki rade čak i dva posla, i to im je prilika da bar jednom godišnje sretnu lјude koje vole i da na taj način obilјeže Prvi maj. To opet, s druge strane, ne amnestira sindikate da iskažu svoje zahtjeve, svoje nezadovolјstvo, da traže od vlasti i poslodavaca određene zahtjeve kako bi se popravio položaj radnika. To je stalna borba, tu nema kraja. Nikad taj posao ne završite, jer posao, ekonomija i ta neka socijalna politika ništa ne stagnira, sve se mijenja i onda još kad imate složenu političku situaciju koja vrši pritisak na ekonomiju, onda je to još mnogo teže. Ono što je važno jeste da poslije svakog Prvog maja mi postignemo određeni rezultat. Da li je to dovolјno, sigurno da nije, da li može više – mora. I to jeste uloga sindikata da uvijek tu lјestvicu podižete, jer naprosto to vam je posao. Prvi maj ima tradicionalnu i istorijsku ulogu na ovim prostorima. Tu istorijsku ulogu njeguje sindikat i predstavlјa jedan bunt, iskazivanje nezadovolјstva i to je ta uloga koju jedino njeguje sindikat. Želimo da pojačamo sindikalnu ulogu kada je u pitanju obilјežavanje Prvog maja. To nije praznik da se praznuje – to je moj lični stav, nego da pokažete sve ono što vas tišti, sa vrlo jasnom porukom da se to mora mijenjati.
Da li se poslodavci pridržavaju novog modela obračuna najnižih plata i da li su radnici i ovog puta zakinuti?
– Kada uložite veliki trud i postignete rezultat, onda opet imate problem da se dogovor primijeni. Ukazivali smo da je model izračuna najniže plate koji smo mi predložili mnogo bolјi od onog što je ponudila Vlada RS. Za pregovaračkim stolom smo, na sjednici Ekonomsko-socijalnog savjeta, upozorili da je model koji Vlada RS predlaže pogodan za svaku vrstu zloupotrebe. I tada smo rekli da će poslodavci ići na promjenu sistematizacije u svojoj firmi, akta koji definiše svako radno mjesto, kvalifikaciju, odnosno stručnu spremu koju radnik mora posjedovati i da će, paralelno sa sistematizacijom, mijenjati i Akt o procjeni rizika na radnom mjestu. Ti akti moraju biti uvezani. Činjenica je da mnoga preduzeća nemaju sistematizaciju kao dokument koji je živ, primjenjiv i koji definiše sva radna mjesta. Mnogi takođe imaju Akt o procjeni rizika koji je star po 10, 15 godina. Pokušali smo reći zašto taj model koji predlaže Vlada RS da se odlukom definiše iznos najniže plate nije dobar i da morate imati jedan varijabilni i jedan fiksni element za izračun najniže plate. Krajem maja ćemo imati vrlo jasne podatke šta se, u stvari, desilo primjenom novog modela obračuna plata, ko je dobio, a ko izgubio, šta se desilo s procentom od 33% od ukupnog broja zaposlenih koji su bili na iznosu od 900 do 1.000 KM u ranijem periodu? Da li je ova odluka donijela promjene, da li se smanjio broj lјudi koji radi za najnižu platu (900 KM) i ako pokazatelјi pokažu da se stanje mijenja, to bi značilo da manji broj radnika u Srpskoj radi za najnižu platu i da postoji dobra osnova da činimo drugi korak, a to je da se iznos ove četiri najniže plate poveća, a da se uvedu i još dvije najniže plate u skladu s obrazovnim sistemom, odnosno stručnim spremama koje su aktuelne i važeće u Srpskoj. Mogu reći da postoje promjene i da se tamo gdje imamo organizovan sindikat mogu pratiti sve zloupotrebe, možemo reagovati. Mi smo uradili i jedan upitnik gdje su nam naši predsjednici sindikalnih organizacija, iz svih granskih sindikata, dostavili podatke da li imaju sistematizaciju, da li je došlo do njene promjene, šta se mijenjalo da bismo mi mogli intervenisati, sve u cilјu da se ne čine zloupotrebe instituta najniže plate kroz sistematizaciju. Sada se postavlјa pitanje šta s onima koji nisu članovi sindikata? Ko o njima brine? Logično bi bilo da mi imamo vrlo proaktivnu ulogu Inspektorata RS. Zato smo zatražili od Vlade RS izmjene Zakona o inspektoratu, jer se ispostavilo u većini slučajeva da nam inspektori služe kao edukatori poslodavcima. To kod nas ne donosi rezultate. Inspektor kada dođe i najavi dolazak u firmu onom kod koga dolazi, treba da mu se gaće tresu. To znači da će ga pretresti i vidjeti da li je sve u skladu sa zakonom. Ukoliko nije, postoje kaznene mjere koje će djelovati destimulativno na poslodavca, a to znači da se mora mijenjati i Zakon o inspekciji, ali i zakoni koji definišu kazne, jer ovo sad što imamo stimuliše poslodavca. Često ne možete čuti u javnosti da inspekcije postoje, da su bilo šta uradili. Znate kad čujemo? Kad uhvate nekog inspektora da je počinio krivično djelo. I to je kod nas vijest. Mi ne želimo takve vijesti. Želimo izvještaje koji pokazuju da se stvari mijenjaju.
Da li može država, odnosno preduzeće biti stabilno ukoliko ima značajan broj nezadovolјnih radnika?
– Ne može država biti stabilna ukoliko ima nezadovolјne građane. Radnici su građani, najproduktivniji i veoma značajan segment jedne države. Ukoliko imate radnike koji su slabo plaćeni, koji su nezadovolјni, ne možete očekivati da vam se razvija ekonomija. Ne možete bilјežiti rast u proizvodnji. Ako imate nezadovolјne i nedovolјno plaćene radnike, samo nakratko može profitirati poslodavac koji ima takvu firmu. To nema budućnost. To nije želјa da se razvija država i ukoliko se nastave tako ponašati, oni su onda neprijatelјi države. Nisu neko ko želi da gradi državu u kojoj žive lјudi koji pošteno rade, od svog rada mogu da žive i da planiraju svoj život, školuju djecu, da vide perspektivu, da osjećaju lјubav prema zemlјi i empatiju prema firmi u kojoj rade. Ukoliko dolazite na posao nezadovolјni, vaša produktivnost je vezana i za vaša osjećanja. Ukoliko radite cijeli mjesec i svaku subotu i na kraju dobijete 900 KM, šta očekujete? Šta očekuje taj poslodavac? Da on vozi auto koje je uvezeno i košta pola miliona maraka, da živi luksuzan život, a za njega da rade nesrećni lјudi?! To nije ničija sreća. Republika Srpska je zemlјa koja ima šansu. Ima prirodne resurse, ima vrijedne radnike, imamo dosta obrazovanih i vrijednih radnika i zaista bi bila velika šteta i veliki gubitak da ta obrazovana i stručna radna snaga jača ekonomiju, diže BDP nekih drugih zemalјa, a da Republika Srpska tavori u dugovima, u kreditima sa nesrećnim lјudima. Oni koji imaju kapital i koji trebaju da zarade u svojoj firmi, imaju i radnike koji zarađuju dobit svojim gazdama i ti radnici moraju biti bolјe plaćeni, jer se već počinjemo prebrojavati. Koliko je samo onih koje smo školovali, a oni su prešli granicu i kupili kartu u jednom smjeru. To ne želi Republika Srpska. To ne želimo mi. Želimo da se stvari mijenjaju, a u promjenama svako ima svoju ulogu. Uloga sindikata je značajna, jer je veliki izazov pred sindikatom da radi na edukaciji članstva, da bude agresivniji, da bude neko ko će upirati prstom u aktuelne probleme. I ne samo upirati, nego i nuditi rješenja i boriti se za njih.
Pogođeni smo depopulacijom, jer nam mlada, kvalifikovana radna snaga odlazi. Da li možemo zaustaviti ovakav trend?
– Prvo moramo znati zašto ti lјudi odlaze? Podaci do kojih smo mi došli pokazuju da lјudi napuštaju ovu zemlјu uglavnom zbog plate. Iznos plate i uslovi rada su na prvom mjestu. Potom, razlozi kao što je politička nesigurnost i isprazne političke priče kojim nas dnevno „bombarduju“. Mladi lјudi žele da rade i napreduju. Dobar rezultat u radu mora biti vrednovan. Ako znamo šta je razlog, onda znamo i šta je rješenje. Moraju se nuditi bolјi uslovi rada, podići plate koje će pratiti sve troškove života. Sindikat ne može ponuditi rješenje kako zaustaviti odliv radne snage. Vlast mora da razumije da mora da bude na strani onoga što će razvijati Srpsku. To su radnici koji rade. Omogućiti pravičnost, isklјučiti diskriminaciju, zloupotrebu, a mi toga danas imamo često od strane onih koji imaju kapital. Radnicima se moraju stvoriti uslovi da mogu da pregovaraju o visini svoje plate. Ovaj problem je možda i najveći izazov za Republiku Srpsku, jer ako izgubite stanovništvo, kome treba takva Republika Srpska? Vlast mora da ponudi rješenja kako zaustaviti odlazak mladih, jer bez mladih, obrazovanih, produktivnih mladih lјudi, odnosno radnika nema razvoja.
Rezultat aktivnosti Saveza sindikata Republike Srpske u proteklom periodu je Pravilnik o sadržaju pismenog obračuna plate i jednistveni obrazac platne liste. Možete li reći nešto više o tome?
– Savez sindikata Republike Srpske je u proteklom periodu uradio mnogo. Platna lista je jako važna za sve radnike u Srpskoj, nju svaki radnik nakon mjesec dana rada mora dobiti, bez obzira da li je dobio platu ili ne. Ukoliko u roku od 30 dana kad je zarađena, plata ne bude isplaćena ili bilo koje uvećanje ili naknada radniku, dovolјno je da radnik pozove sindikalnog advokata koji će doći na lice mjesta, dostavi mu platnu listu, ovlasti ga da podnese zahtjev za izvršenje i u roku najviše do 30 dana sve i jedna marka koju je radnik zaradio biće skinuta s računa poslodavca i uplaćena na račun radnika. Imamo jako dobre rezultate takvog rada i naši advokati su na stotine sporova, odnosno izvršenja realizovali. U tome prednjače „Šume RS“, ali i druge firme gdje su radnici u roku od 30 dana uspjeli da naplate platu i sve što im po zakonu pripada. Radnik ne može i ne smije biti uskraćen za platu, doprinose, uvećanje plata, naknadu za prevoz i topli obrok. Dovolјno je da samo pozove sindikalnog advokata i taj problem će biti riješen.
Svjedoci smo povećanja plata prosvjetnim radnicima, policiji, u oblasti kulture. Zašto se nikad ne pominju novinari? Zbog čega je ova struka uvijek na marginama, jer bez nje ničiji rad ne bi bio posebno vidlјiv, a ipak je zanemarena?
– Ako je iko govorio o novinarima pred medijskim radnicima koji imaju uklјučene kamere i mikrofone i o tome kakva je pozicija novinara, zašto i ko ih je doveo do pozicije da rade za najnižu platu, da moraju da tezgare i da dobiju neke mrvice za posao koji je toliko značajan za svakog od nas u Srpskoj, to sam ja lično. Novinari su važni i za običnog građanina koji će biti informisan zahvalјujući radu novinara, i za političara koji će dati izjavu pa će narod znati šta on radi, pa i za nas, sindikate, jer novinari su ti koji nama pomažu da plasiramo ono što tražimo, da publikujemo ono što smo postigli i da imamo dobru, brzu i najjeftiniju komunikaciju s našim članstvom. Ono što je mene zaprepastilo da, kad je uklјučena kamera i mikrofon, kad imam ispred sebe novinare i kad govorim o njihovom položaju i tome što oni trpe, skoro nijedan medij to ne pusti u vlastitoj kući u kojoj radi, ne pusti tu informaciju da smo markirali probleme, da smo zatražili rješenje tih problema, nego se o tome govori tamo negdje na društvenim mrežama pod pseudonimom. Ne postoji solidarnost kod novinara. Zato bih zamolila novinare da kada mi govorimo o medisjkim radnicima, njihovim uslovima rada i platama, da se potrude i da ta vijest ugleda svjetlo dana. I to je jedan od načina da ukažemo na probleme, ali i na činjenicu da je to jako, jako značajan i odgovoran posao. Novinari moraju imati veće plate i bolјe uslove rada, kako bi napredovali.
Gordana Kaurin